Bijaše pak ondje čovjek koji je trideset i osam godina bio u slabosti;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Bijaše pak ondje čovjek koji je trideset i osam godina bio u slabosti;
vidjevši ga gdje leži i spoznavši da je već dugo vremena u tom stanju, Isus mu govori: "Želiš li ozdraviti?"
Odgovori Mu bolesnik: "Gospodine, nemam čovjeka da me baci u kupalište kad se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi silazi prije mene."
Govori mu Isus: "Ustani, podigni prostirku svoju i hodaj."
I odmah čovjek ozdravi, podiže prostirku svoju i hodaše. A u onaj dan bijaše subota.
Odgovori Mu bolesnik: "Gospodine, nemam čovjeka da me baci u kupalište kad se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi silazi prije mene."
Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam čovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem drugi siđe prije mene.
ἀπεκρίθη αὐτῷ ὁ ἀσθενῶν· κύριε, ἄνθρωπον οὐκ ἔχω ἵνα ὅταν ταραχθῇ τὸ ὕδωρ βάλῃ με εἰς τὴν κολυμβήθραν· ἐν ᾧ δὲ ἔρχομαι ἐγώ, ἄλλος πρὸ ἐμοῦ καταβαίνει.
apekrithē autō ho asthenōn kurie anthrōpon ouk echō ina hotan tarachthēa to hudōr balē me eis tēn kolumbēthran en hō de erchomai egō allos pro emou katabainei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori mu taj bolujući: Gospodine, čovjeka ne imam da kada se uzburka ta voda baci me u to kupalište; u kojem pak dolazim ja, drugi prije mene silazi."
1. taj bolujući Izvornik: ὁ ἀσθενῶν [ho asthenōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, koji vrši službu subjekta rečenice. Značenje: Upotreba participa prezenta s članom pokazuje da se čovjekov identitet u potpunosti stopio s njegovim stanjem: on je postao 'onaj koji je nemoćan'.
2. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, nastala od korijena 'kuros' (moć, vlast, vrhovni autoritet). Značenje: Iako bolesnik još ne poznaje Isusa i riječ koristi kao izraz uljudnog poštovanja ('gospodine'), u ivanovskoj ironiji taj naslov istodobno naviješta Isusov pravi božanski identitet Gospodina.
3. čovjeka ne imam Izvornik: ἄνθρωπον οὐκ ἔχω [anthrōpon ouk echō] Gramatika: Imenica 'čovjek' u akuzativu jednine bez člana stavljena je na prvo mjesto ispred niječnice i glagola u prezentu indikativa (1. lice jednine), čime se snažno naglašava potpuna odsutnost ikakve ljudske pomoći. Značenje: Ovo je potresan izraz krajnje osamljenosti i napuštenosti: u svijetu u kojem vrijedi zakon bržega i jačega, nemoćnik nema nikoga tko bi mu priskočio u pomoć, a ne sluti da pred njim stoji Bogočovjek.
4. kada se uzburka Izvornik: ὅταν ταραχθῇ [hotan tarachthē] Gramatika: Vremensko-pogodbeni veznik 'kada god' praćen glagolom u aoristu konjunktiva pasivnog, 3. lice jednine, što izražava neodređenu radnju koja se povremeno ponavlja, a čiji je vršitelj nevidljiv (tzv. božanski pasiv). Značenje: Bolesnik svoju jedinu nadu veže uz povremeno i nepredvidivo gibanje vode u kupalištu, ne prepoznajući da je pred njim sam izvor života.
5. baci me u to kupalište Izvornik: βάλῃ με εἰς τὴν κολυμβήθραν [balē me eis tēn kolumbēthran] Gramatika: Glagol u drugom aoristu konjunktiva aktivnog, 3. lice jednine, ovisi o namjernom vezniku 'da' (hina) i označava brzu, odlučnu radnju spuštanja ili bacanja u vodu, dok je imenica 'kupalište' (doslovno 'mjesto za ronjenje/plivanje') u akuzativu s prijedlogom smjera. Značenje: Izbor snažnog glagola 'baciti' otkriva koliko je bolesnik nepokretan i koliko je natjecanje oko vode nemilosrdno, jer je za ozdravljenje trebalo biti spušten u vodu u samom času njezina burkanja.
6. u kojem pak dolazim ja Izvornik: ἐν ᾧ δὲ ἔρχομαι ἐγώ [en hō de erchomai egō] Gramatika: Prijedlog 'u' s odnosnom zamjenicom u dativu jednine srednjeg roda tvori vremenski izraz ('dok', 'u vremenu u kojem'), glagol je u prezentu indikativa medija/pasiva, a osobna zamjenica 'ja' izričito je dodana na kraju radi snažne suprotnosti prema riječi 'drugi'. Značenje: Naglašeno 'ja' nasuprot 'drugome' otkriva gorku stvarnost ljudskog natjecanja u kojem slabiji uvijek gubi, dok Isusova milost dokida takvu logiku jer daruje spasenje bez natjecanja.
Ovaj stih (Ivan 5:7) duboko oslikava krajnju ljudsku nemoć, usamljenost i očaj. Bolesnik, paraliziran trideset i osam godina, ne traži čudo izravno od Isusa jer ga još ne prepoznaje, već izražava svoju tugu zbog nedostatka ljudske solidarnosti i natjecateljskog okruženja. Paradoks je jasan: on rješenje traži u vodi i ljudskom posredniku, ne shvaćajući da pred njim stoji sâm Gospodar (Κύριος), Izvor žive vode, kojemu nisu potrebni ni bazeni ni specifično vrijeme da bi donio iscjeljenje.
Teološki, bolesnikovo stanje predočava ograničenja rituala i tradicije naspram milosti koja dolazi kroz Isusa Krista. Isusova intervencija prelazi preko ljudske beznadnosti i apsolutne ovisnosti o vanjskim okolnostima, pokazujući da božanska milost intervenira upravo u onim trenucima i na onim mjestima gdje su ljudski napori, sredstva i nade potpuno zatajili.