Ja ne mogu Sam od Sebe činiti ništa; kako čujem, sudim, i Sud je Moj pravedan, jer ne tražim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla.
Ako Ja svjedočim o Samome Sebi, svjedočanstvo Moje nije istinito;
Drugi je koji svjedoči o Meni, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim On svjedoči o Meni.
Vi ste poslali k Ivanu, i on je posvjedočio za Istinu;
no Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite.
Drugi je koji svjedoči o Meni, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim On svjedoči o Meni.
Ima drugi koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo što svjedoči za mene.
ἄλλος ἐστὶν ὁ μαρτυρῶν περὶ ἐμοῦ, καὶ οἶδα ὅτι ἀληθής ἐστιν ἡ μαρτυρία ἣν μαρτυρεῖ περὶ ἐμοῦ.¶
allos estin ho marturōn peri emou kai oida hoti alēthēs estin hē marturia hēn marturei peri emou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"drugi jest koji svjedoči o meni, i znam da istinito jest svjedočanstvo koje svjedoči o meni."
1. drugi jest Izvornik: ἄλλος ἐστὶν [allos estin] Gramatika: Zamjenički pridjev ἄλλος u nominativu jednine muškog roda uz glagol ἐστίν (jest). Za razliku od ἕτερος (drugačiji po vrsti), ἄλλος označava drugoga iste naravi ili još jednoga uz postojećeg. Značenje: Taj 'Drugi' je sam Bog Otac (kako postaje sasvim jasno u 5,37), a ne Ivan Krstitelj koji se spominje tek kao privremeni ljudski svjedok u idućem stihu. Izbor riječi ἄλλος suptilno upućuje na osobnu različitost Oca i Sina unutar iste božanske naravi.
2. koji svjedoči Izvornik: ὁ μαρτυρῶν [ho marturōn] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Prezent izražava trajnu, neprekidnu radnju. Značenje: Očevo svjedočanstvo o Sinu nije tek jednokratan događaj u prošlosti, nego trajna stvarnost koja se neprestano odvija kroz Pisma, Isusova djela i unutarnje djelovanje u ljudima.
3. znam Izvornik: οἶδα [oida] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom indikativa s prezentskim značenjem, 1. lice jednine. Značenje: U Ivanovu evanđelju οἶδα (za razliku od γινώσκω, spoznavati iskustvom) kod Isusa često označava neposredno, intuitivno i apsolutno znanje koje proizlazi iz njegova vječnog zajedništva s Ocem.
4. svjedočanstvo koje svjedoči Izvornik: ἡ μαρτυρία ἣν μαρτυρεῖ [hē marturia hēn marturei] Gramatika: Imenica u nominativu (ἡ μαρτυρία) praćena odnosnom zamjenicom u akuzativu (ἥν) i glagolom istog korijena u prezentu aktivnom indikativa (μαρτυρεῖ). Riječ je o stilskoj figuri unutarnjeg (srodnog) objekta (figura etymologica). Značenje: Ponavljanje istog korijena ('svjedočanstvo koje svjedoči') svečano naglašava pouzdanost i puninu Očeva iskaza. Bez obzira na to prihvaćaju li ga njegovi sugovornici ili ne, Očevo svjedočanstvo o Sinu ostaje objektivno istinito i pravno neoborivo.
Ovaj stih (Ivan 5,32) predstavlja iznimno važan kristološki i trinitarni iskaz. Korištenjem riječi 'allos' (drugi iste vrste), Isus suptilno ukazuje na razliku u osobama, ali istovjetnost u božanskoj naravi između Njega i Oca. Kontinuirano svjedočanstvo Oca služi kao apsolutni i neoborivi dokaz Isusovog božanskog poslanja, pozivajući slušatelje na vjeru koja se ne temelji samo na ljudskim svjedocima, već na autoritetu samoga Boga.
Nadalje, Isusova upotreba glagola 'oida' za vlastito znanje o istinitosti Očevog svjedočanstva snažno naglašava Njegov jedinstven, intiman i ravnopravan odnos s Ocem. To znanje nije stečeno ljudskim metodama, već proizlazi iz Njegovog vječnog i neraskidivog zajedništva s Ocem, čineći to svjedočanstvo konačnim temeljem sigurnosti i istine.