Ne čudite se tomu, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Njegov
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ne čudite se tomu, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Njegov
i izići će: koji su činili dobro — na uskrsnuće života, a koji su činili zlo — na uskrsnuće Suda.
Ja ne mogu Sam od Sebe činiti ništa; kako čujem, sudim, i Sud je Moj pravedan, jer ne tražim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla.
Ako Ja svjedočim o Samome Sebi, svjedočanstvo Moje nije istinito;
Drugi je koji svjedoči o Meni, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim On svjedoči o Meni.
Ja ne mogu Sam od Sebe činiti ništa; kako čujem, sudim, i Sud je Moj pravedan, jer ne tražim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla.
Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
οὐ δύναμαι ἐγὼ ποιεῖν ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ οὐδέν· καθὼς ἀκούω κρίνω, καὶ ἡ κρίσις ἡ ἐμὴ δικαία ἐστίν, ὅτι οὐ ζητῶ τὸ θέλημα τὸ ἐμὸν ἀλλὰ τὸ θέλημα τοῦ πέμψαντός με πατρός.¶
ou dunamai egō poiein ap᾽ emautou ouden kathōs akouō krinō kai hē krisis hē emē dikaia estin hoti ou zētō to thelēma to emon alla to thelēma tou pempsantos me patros
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne mogu ja činiti od samoga sebe ništa; kako čujem sudim, i sud moj pravedan jest, jer ne tražim volju moju nego volju onoga koji je poslao mene"
1. Ne mogu ja činiti od samoga sebe ništa Izvornik: οὐ δύναμαι ἐγὼ ποιεῖν ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ οὐδέν [ou dunamai egō poiein ap᾽ emautou ouden] Gramatika: Prezent indikativa medija/pasiva (δύναμαι) uz naglašenu osobnu zamjenicu ἐγώ (ja) koja u grčkom nije nužna pa nosi jak naglasak. Dvostruka negacija (οὐ ... οὐδέν) u grčkom jeziku pojačava nijekanje ('apsolutno ništa'), a prijedlog ἀπό s genitivom označava izvor ili neovisno podrijetlo. Značenje: Vraćajući se na tvrdnju iz 5,19, Isus zaključuje svoj govor o božanskom autoritetu: njegova nesposobnost da djeluje samostalno nije znak slabosti, nego ontološkog jedinstva s Ocem. Sin nikada ne djeluje kao neovisni subjekt odvojen od Oca.
2. kako čujem sudim Izvornik: καθὼς ἀκούω κρίνω [kathōs akouō krinō] Gramatika: Dva glagola u prezentu aktivnom indikativa, 1. lice jednine, povezana prilogom načina i mjere καθώς (upravo onako kako, u mjeri u kojoj). Prezent izražava trajnu, neprekinutu radnju. Značenje: Isusov sud proizlazi iz neprestanog, unutarnjeg slušanja Oca. Kao što u 5,19 Sin radi ono što 'gleda' da Otac čini, ovdje sudi onako kako od Oca 'čuje', čime se potvrđuje potpuna usklađenost Očeve riječi i Sinova suda.
3. pravedan Izvornik: δικαία [dikaia] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine ženskog roda u službi imenskog predikata, slaže se s imenicom ἡ κρίσις (sud). Posvojni izraz ἡ κρίσις ἡ ἐμή s ponovljenim članom posebno ističe 'sud, onaj moj'. Značenje: U biblijskom smislu, pravedan (δίκαιος) sud je onaj koji je potpuno vjeran Božjem karakteru i istini, lišen svake pristranosti. Isusov sud je apsolutno mjerodavan jer nije samovoljan, nego je izravan odraz Božje pravednosti.
4. jer ne tražim volju moju Izvornik: ὅτι οὐ ζητῶ τὸ θέλημα τὸ ἐμὸν [hoti ou zētō to thelēma to emon] Gramatika: Uzročni veznik ὅτι (jer) uvodi obrazloženje pravednosti suda; glagol ζητέω u prezentu aktivnom označava trajno nastojanje ili težnju, a posvojni pridjev τὸ ἐμόν s ponovljenim članom nosi snažan kontrastni naglasak. Značenje: Nepristranost suca ovisi o njegovoj slobodi od vlastitih interesa. Budući da Sin ne teži nikakvoj zasebnoj, sebičnoj volji (θέλημα), njegov je sud potpuno čist i istinit.
5. onoga koji je poslao mene Izvornik: τοῦ πέμψαντός με [tou pempsantos me] Gramatika: Supstantivirani particip aorista aktivnog u genitivu jednine muškog roda (τοῦ πέμψαντος), ovisan o imenici τὸ θέλημα (volju), s akuzativom osobne zamjenice με (mene). Značenje: Tipičan ivanovski kristološki naslov za Boga Oca. Aorist ukazuje na povijesni trenutak utjelovljenja i poslanja Sina u svijet, čime Isus svoj autoritet izravno veže uz Očev mandat.
Ovaj stih (Ivan 5:30) izražava duboko teološko otajstvo o odnosu između Boga Oca i Isusa Krista (Sina). Isus naglašava svoju potpunu ovisnost o Ocu i savršeno jedinstvo s Njim. Njegove akcije i sudovi nisu proizvoljni niti proizašli iz ljudske neovisnosti, već su izravan odraz Očeve volje i neprekidne božanske komunikacije.
Ovo savršeno podlaganje vlastite volje Očevoj volji jamči da je Isusov sud savršeno pravedan i objektivan. Njegovo poslanje na zemlji nije traženje vlastite slave ili ispunjenje osobnih ambicija, već isključivo izvršavanje nauma Onoga koji ga je poslao, čime se postavlja kao vrhunski uzor poslušnosti i predanja za sve vjernike.