i dao Mu je Vlast da čini Sud, jer je Sin Čovječji.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i dao Mu je Vlast da čini Sud, jer je Sin Čovječji.
Ne čudite se tomu, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Njegov
i izići će: koji su činili dobro — na uskrsnuće života, a koji su činili zlo — na uskrsnuće Suda.
Ja ne mogu Sam od Sebe činiti ništa; kako čujem, sudim, i Sud je Moj pravedan, jer ne tražim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla.
Ako Ja svjedočim o Samome Sebi, svjedočanstvo Moje nije istinito;
i izići će: koji su činili dobro — na uskrsnuće života, a koji su činili zlo — na uskrsnuće Suda.
I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda.
καὶ ἐκπορεύσονται, οἱ τὰ ἀγαθὰ ποιήσαντες εἰς ἀνάστασιν ζωῆς, οἱ δὲ τὰ φαῦλα πράξαντες εἰς ἀνάστασιν κρίσεως.
kai ekporeusontai hoi ta agatha poiēsantes eis anastasin zōēs hoi de ta phaula praxantes eis anastasin kriseōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i izići će, oni koji su dobra učinili u uskrsnuće života, a oni koji su zla prakticirali u uskrsnuće suda."
1. izići će Izvornik: ἐκπορεύσονται [ekporeusontai] Gramatika: Glagol u futuru, mediju (deponentni), indikativu, 3. lice množine. Prefiks ἐκ- (iz) naglašava kretanje iz unutrašnjosti prema van. Značenje: Označava fizički i eshatološki izlazak mrtvih iz grobova na glas Sina Čovječjega, čime se ostvaruje sveopće uskrsnuće tijela (aluzija na Dn 12,2).
2. oni koji su dobra učinili Izvornik: οἱ τὰ ἀγαθὰ ποιήσαντες [hoi ta agatha poiēsantes] Gramatika: Supstantivirani particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda (οἱ ποιήσαντες), s objektom u akuzativu množine srednjeg roda (τὰ ἀγαθά). Aorist ovdje sažima cjelokupan dotadašnji život u jednu dovršenu cjelinu. Značenje: Glagol ποιέω označava stvaralačko, plodno djelovanje. Dobro (ἀγαθά) u Ivanovu evanđelju nije puki moralizam, nego djelo proizašlo iz vjere i zajedništva s Bogom (usp. Iv 3,21).
3. u uskrsnuće života Izvornik: εἰς ἀνάστασιν ζωῆς [eis anastasin zōēs] Gramatika: Prijedlog εἰς s akuzativom označava cilj ili ishod kretanja, a genitiv ζωῆς (života) je genitiv kvalitete ili svrhe (uskrsnuće koje jest život ili vodi u život). Značenje: Imenica ἀνάστασις doslovno znači 'ustajanje' ili 'podizanje'. Za vjernike, tjelesno uskrsnuće je konačno uvođenje u puninu vječnoga, božanskog života (ζωή) koji su po vjeri već započeli na zemlji.
4. oni koji su zla prakticirali Izvornik: οἱ δὲ τὰ φαῦλα πράξαντες [hoi de ta phaula praxantes] Gramatika: Veznik δέ (a, pak) uvodi suprotnost; slijedi supstantivirani particip aorista aktivnog (οἱ πράξαντες) s akuzativom množine srednjeg roda (τὰ φαῦλα). Značenje: Ivan ovdje mijenja i glagol i pridjev: umjesto ποιέω (učiniti, proizvesti) koristi πράσσω (baviti se čime, rutinski prakticirati), a za zlo koristi φαῦλα (bezvrijedno, pokvareno, ništavno). Zlo se prikazuje kao jalova praksa koja iza sebe ne ostavlja ništa trajno.
5. u uskrsnuće suda Izvornik: εἰς ἀνάστασιν κρίσεως [eis anastasin kriseōs] Gramatika: Prijedlog εἰς s akuzativom smjera i genitivom κρίσεως (suda), koji stoji u izravnoj antitezi prema genitivu ζωῆς (života). Značenje: Imenica κρίσις izvorno znači 'razlučivanje' ili 'prosudba', ali u suprotnosti sa 'životom' ovdje poprima značenje osuđujuće presude. Sud nije arbitrarna kazna, nego razotkrivanje onoga što je čovjek sam odabrao svojim djelima.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (Iv 5,29) snažno i nedvosmisleno sažima biblijsku istinu o dvostrukoj i konačnoj sudbini cjelokupnog čovječanstva. Isus povezuje tjelesno uskrsnuće svih ljudi s prirodom njihovog ovozemaljskog života. Iako nas Novi zavjet dosljedno uči da spasenje dolazi isključivo milošću po vjeri, ovaj specifični tekst ističe da autentična, spasonosna vjera u čovjeku nužno rađa konkretnim, dobrim plodovima i djelima ljubavi. Nasuprot tome, ustrajan život ispunjen bezvrijednim praksama razotkriva nepostojanje istinskog odnosa i zajedništva s Bogom. Stih pritom ne ostavlja mjesta za kompromis, iluziju ili 'srednji put': svaki će čovjek, čuvši suvereni Kristov glas, ustati iz svog groba, ali s dijametralno suprotnim posljedicama. Za one koji su donosili plodove dobra to je veličanstveno buđenje u vječni, božanski život, dok je za ostale to ustajanje radi suočavanja s pravednim sudom i vječnom razdvojenošću od Stvoritelja. Ovdje Isus eksplicitno nastupa i potvrđuje svoj autoritet apsolutnog teologa i konačnog, pravednog Suca čovječanstva.