Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će.
Jer kao što Otac ima život u Sebi, tako je i Sinu dao da ima život u Sebi,
i dao Mu je Vlast da čini Sud, jer je Sin Čovječji.
Ne čudite se tomu, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Njegov
i izići će: koji su činili dobro — na uskrsnuće života, a koji su činili zlo — na uskrsnuće Suda.
i dao Mu je Vlast da čini Sud, jer je Sin Čovječji.
I dade mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij.
καὶ ἐξουσίαν ἔδωκεν αὐτῷ καὶ κρίσιν ποιεῖν, ὅτι υἱὸς ἀνθρώπου ἐστίν.¶
kai exousian edōken autō kai krisin poiein hoti huios anthrōpou estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i vlast dade njemu sud činiti, jer Sin čovjeka jest."
1. vlast dade njemu Izvornik: ἐξουσίαν ἔδωκεν αὐτῷ [exousian edōken autō] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda bez člana stavljena je na prvo mjesto radi naglaska, uz glagol u aoristu aktiva (3. lice jednine) i zamjenicu u dativu. Značenje: Riječ 'vlast' označava zakonitu punomoć, pravo i božansko ovlaštenje za djelovanje, a ne puku fizičku silu.
2. sud činiti Izvornik: κρίσιν ποιεῖν [krisin poiein] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine bez člana kao izravni objekt infinitiva prezenta aktiva koji ovisi o imenici 'vlast'. Značenje: Izraz je semitizam koji znači 'izvršavati sud' ili 'izricati pravorijek', pri čemu prezentni infinitiv upućuje na trajnu sudačku službu povjerenu Sinu.
3. jer Sin čovjeka jest Izvornik: ὅτι υἱὸς ἀνθρώπου ἐστίν [hoti huios anthrōpou estin] Gramatika: Uzročni veznik uvodi imenski predikat u nominativu jednine s genitivom jednine, upadljivo bez određenih članova uz obje imenice, te glagol 'biti' u prezentu. Značenje: Odsutnost članova stavlja naglasak na narav i svojstvo te aludira na apokaliptični lik 'nekoga kao sin čovječji' iz Knjige proroka Daniela, kojemu Bog predaje sveopću vlast i sud, ali i na Sinovo istinsko dioništvo u ljudskoj naravi.
Ovaj stih (Ivan 5,27) sažima temeljnu kršćansku istinu o Kristovom autoritetu i njegovom identitetu, otkrivajući prekrasan teološki paradoks. Pravo konačnog i apsolutnog suđenja, koje u Starom zavjetu pripada isključivo Bogu, Otac je u potpunosti predao Sinu.
Razlog zašto je Sin dobio ovu ulogu krije se u njegovom utjelovljenju – on sudi 'jer je Sin čovječji'. Budući da je postao pravim čovjekom i iskusio ljudsku slabost, patnju i iskušenja, njegovo je suđenje lišeno svake apstraktne hladnoće; ono je savršeno pravedno, empatično i puno razumijevanja. Ujedno, oslanjanjem na titulu iz Danielovog proročanstva, Isus se ovdje nedvosmisleno objavljuje kao eshatološki vladar kojem pripada vlast nad čitavim čovječanstvom.