da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji Ga je poslao.
da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji Ga je poslao.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša Riječ Moju i vjeruje Onomu koji Me posla, ima život vječni i ne dolazi na Sud, nego je prešao iz smrti u život.
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će.
Jer kao što Otac ima život u Sebi, tako je i Sinu dao da ima život u Sebi,
i dao Mu je Vlast da čini Sud, jer je Sin Čovječji.
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će.
Zaista, zaista vam kažem: ide čas i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživljeti.
Ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν ὅτι ἔρχεται ὥρα καὶ νῦν ἐστιν ὅτε οἱ νεκροὶ ἀκούσουσιν τῆς φωνῆς τοῦ υἱοῦ τοῦ θεοῦ καὶ οἱ ἀκούσαντες ζήσουσιν.¶
Amēn amēn legō humin hoti erchetai hōra kai nun estin hote hoi nekroi akousousin tēs phōnēs tou huiou tou theou kai hoi akousantes zēsousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Amen, amen kažem vama da dolazi ura i sada jest kada mrtvi čut će glasa Sina Boga i čuvši živjet će."
1. Amen, amen kažem vama Izvornik: Ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν [Amēn amēn legō humin] Gramatika: Prva riječ je nepromjenjiva posuđenica iz hebrejskog jezika, ovdje udvostručena radi maksimalnog naglaska, uz glagol u prezentu aktiva, 1. lice jednine, i osobnu zamjenicu u dativu množine. Značenje: Dvostruki 'amen' na početku izričaja osobitost je Ivanova evanđelja kojom govornik svečano jamči apsolutnu istinitost, božanski autoritet i presudnu važnost objave koja slijedi.
2. dolazi ura i sada jest Izvornik: ἔρχεται ὥρα καὶ νῦν ἐστιν [erchetai hōra kai nun estin] Gramatika: Glagol 'dolaziti' je u prezentu (srednji ili pasivni oblik s aktivnim značenjem, 3. lice jednine), imenica 'ura' u nominativu jednine bez člana, a slijede prilog vremena i glagol 'biti' u prezentu aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Ovaj paradoksalni izričaj povezuje buduću eshatologiju s ostvarenom: presudni Božji trenutak spasenja i buđenja pripada budućnosti, ali je po djelovanju i riječi Sina već sada prisutan i djelatan u povijesti.
3. mrtvi Izvornik: οἱ νεκροὶ [hoi nekroi] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda s određenim članom, koji ovdje stoji samostalno u službi poimeničenog subjekta rečenice. Značenje: U kontekstu riječi 'i sada jest', izraz prvenstveno označava duhovno mrtve ljude, odvojene od izvora Božjeg života, koji već u sadašnjosti po vjeri mogu prijeći u život.
4. čut će glasa Izvornik: ἀκούσουσιν τῆς φωνῆς [akousousin tēs phōnēs] Gramatika: Glagol u futuru aktiva, 3. lice množine, upravlja imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Značenje: U grčkom jeziku glagol 'čuti' s objektom u genitivu često označava neposredno opažanje izvora zvuka te pozornost i poslušno prihvaćanje onoga tko govori, za razliku od pukog registriranja sadržaja.
5. Sina Boga Izvornik: τοῦ υἱοῦ τοῦ θεοῦ [tou huiou tou theou] Gramatika: Dvije imenice u genitivu jednine muškog roda, obje s određenim članom, pri čemu prvi genitiv ovisi o imenici 'glas', a drugi pobliže određuje prvi. Značenje: Naslov s dvostrukim određenim članom naglašava jedinstveni božanski identitet i odnos Sina s Ocem: Njegov glas nosi samu stvaralačku i oživljujuću silu Božju.
6. čuvši živjet će Izvornik: οἱ ἀκούσαντες ζήσουσιν [hoi akousantes zēsousin] Gramatika: Poimeničeni particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda s određenim članom, za kojim slijedi glavni glagol u futuru aktiva, 3. lice množine. Značenje: Aoristni particip označava dovršen čin zbiljskog slušanja (prihvaćanja riječi s vjerom) koji prethodi glavnoj radnji i postaje izravan uvjet ulaska u puninu vječnoga života.
Ovaj stih (Iv 5,25) predstavlja snažnu objavu Isusova božanskog autoriteta i Njegove uloge kao darovatelja života. Kroz koncept 'realizirane eshatologije' ('dolazi čas i sada jest'), Isus otkriva da spasenje, uskrsnuće i vječni život nisu odgođeni samo za kraj vremena, već su dostupni ovdje i sada. Njegova prisutnost i Njegova riječ imaju stvoriteljsku moć koja ljude diže iz duhovne smrti u život. S druge strane, stih snažno naglašava i ljudsku odgovornost. Božanski glas neprestano odzvanja, ali istinski duhovni život ('živjet će') obećan je isključivo onima koji taj glas 'čuju' duboko, što u biblijskom smislu podrazumijeva poslušnost i vjeru. Isus se time postavlja kao jedini posrednik kroz kojeg čovječanstvo prelazi iz smrti u vječni život.