Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće.
Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće.
Ta ni Otac ne sudi nikomu, nego je sav Sud dao Sinu,
da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji Ga je poslao.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša Riječ Moju i vjeruje Onomu koji Me posla, ima život vječni i ne dolazi na Sud, nego je prešao iz smrti u život.
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će.
da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji Ga je poslao.
Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.
ἵνα πάντες τιμῶσιν τὸν υἱὸν καθὼς τιμῶσιν τὸν πατέρα. ὁ μὴ τιμῶν τὸν υἱὸν οὐ τιμᾷ τὸν πατέρα τὸν πέμψαντα αὐτόν.¶
ina pantes timōsin ton huion kathōs timōsin ton patera ho mē timōn ton huion ou tima ton patera ton pempsanta auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da svi časte toga Sina kao što časte toga Oca. Taj ne časteći toga Sina ne časti toga Oca toga poslavšega njega."
1. da svi časte Izvornik: ἵνα πάντες τιμῶσιν [ina pantes timōsin] Gramatika: Veznik namjere sa subjektom u nominativu množine i glagolom u prezentu konjunktiva aktiva, 3. lice množine. Prezent konjunktiva izražava namjeru da ta radnja bude trajna i stalna. Značenje: Otkriva krajnju svrhu zašto je Otac sav sud i vlast oživljavanja predao Sinu: cilj je sveopće i trajno iskazivanje božanske časti Sinu.
2. kao što časte Izvornik: καθὼς τιμῶσιν [kathōs timōsin] Gramatika: Poredbeni veznik praćen glagolom u prezentu indikativa aktiva, 3. lice množine (oblik je glasovno podudaran s konjunktivom zbog stezanja samoglasnika, ali ovdje izriče stvarnu činjenicu). Značenje: Postavlja mjerilo časti: Sin zaslužuje potpuno istu razinu štovanja i priznanja kakvu vjernici već iskazuju Ocu, što je izravna tvrdnja o Sinovljevu božanstvu.
3. Taj ne časteći Izvornik: ὁ μὴ τιμῶν [ho mē timōn] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda s niječnom česticom i participom prezenta aktiva. Član pretvara particip u poimeničeni izraz ('onaj koji ne časti'), a čestica 'mē' označava opći, uvjetni opis skupine ljudi. Značenje: Označava svakoga tko u svojem trajnom stavu ili postupanju uskraćuje Sinu dužnu božansku čast.
4. ne časti Izvornik: οὐ τιμᾷ [ou tima] Gramatika: Izravna niječna čestica za objektivne činjenice praćena glagolom u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Za razliku od prethodne uvjetne negacije ('mē'), ovdje 'ou' izriče nepobitnu objektivnu stvarnost: tko god odbacuje Sina, u stvarnosti uopće ne časti Boga Oca, bez obzira na svoju prividnu pobožnost.
5. toga poslavšega njega Izvornik: τὸν πέμψαντα αὐτόν [ton pempsanta auton] Gramatika: Određeni član i particip aorista aktiva u akuzativu jednine muškog roda, s osobnom zamjenicom u akuzativu. Particip u atributivnom položaju pobliže određuje Oca kroz dovršeni čin poslanja u prošlosti. Značenje: Temeljno načelo poslanstva u antičkom svijetu: poslanik u potpunosti zastupa onoga tko ga je poslao, pa je obeščašćivanje Poslanika izravno obeščašćivanje samoga Pošiljatelja.
Ovaj stih (Ivan 5:23) predstavlja jednu od najsnažnijih i najizravnijih izjava o Kristovom božanstvu u cijelom Novom zavjetu. Kroz zahtjev za potpuno jednakim štovanjem (čašću) Sina i Oca, Isus Krist nedvosmisleno postavlja sebe na istu razinu sa samim Bogom, uspostavljajući savršenu ravnopravnost u božanskom autoritetu, dostojanstvu i slavi.
Teološka implikacija je radikalna: ne postoji pravi pristup Bogu niti ispravno bogoštovlje koje zaobilazi, ignorira ili umanjuje osobu Isusa Krista. Odbacivanje Sina automatski znači odbacivanje i samoga Boga Oca koji ga je poslao. Time Isus ruši svaku religijsku koncepciju koja tvrdi da poznaje pravoga Boga, a istovremeno mu uskraćuje božansku čast ne prepoznajući je u Njegovom Sinu.