Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša Riječ Moju i vjeruje Onomu koji Me posla, ima život vječni i ne dolazi na Sud, nego je prešao iz smrti u život.
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji čuju, živjet će.
Jer kao što Otac ima život u Sebi, tako je i Sinu dao da ima život u Sebi,
i dao Mu je Vlast da čini Sud, jer je Sin Čovječji.
Ne čudite se tomu, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Njegov
Jer kao što Otac ima život u Sebi, tako je i Sinu dao da ima život u Sebi,
Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;
Ὥσπερ γὰρ ὁ πατὴρ ἔχει ζωὴν ἐν ἑαυτῷ, οὕτως καὶ τῷ υἱῷ ἔδωκεν ζωὴν ἔχειν ἐν ἑαυτῷ,
Hōsper gar ho patēr echei zōēn en he'autō houtōs kai tō huiō edōken zōēn echein en he'autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kao što naime Otac ima život u sebi, tako i Sinu dade život imati u sebi,"
1. Kao što naime Izvornik: Ὥσπερ γὰρ [Hōsper gar] Gramatika: Poredbeni veznik praćen uzročnom česticom koja u grčkom uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici. Značenje: Čestica 'naime' uvodi ontološko obrazloženje prethodne tvrdnje: objašnjava zašto glas Sina ima moć dati život mrtvima povlačeći izravnu usporedbu s Ocem.
2. Otac ima život u sebi Izvornik: ὁ πατὴρ ἔχει ζωὴν ἐν ἑαυτῷ [ho patēr echei zōēn en he'autō] Gramatika: Subjekt u nominativu jednine s određenim članom, glagol u prezentu aktiva (3. lice jednine), objekt u akuzativu bez člana te prijedložni izraz s povratnom zamjenicom u dativu jednine. Značenje: Prezent izražava bezvremenu božansku stvarnost: Otac ne prima život izvana, nego je sam po sebi neiscrpni izvor i punina života.
3. tako i Sinu dade Izvornik: οὕτως καὶ τῷ υἱῷ ἔδωκεν [houtōs kai tō huiō edōken] Gramatika: Pokazni prilog načina i veznik u značenju 'također', uz imenicu u dativu jednine s određenim članom i glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Glagol u aoristu ovdje ne označava trenutak u vremenu, nego vječni i cjeloviti čin kojim Otac Sinu priopćava vlastitu narav i punomoć davanja života.
4. život imati u sebi Izvornik: ζωὴν ἔχειν ἐν ἑαυτῷ [zōēn echein en he'autō] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine bez člana uz infinitiv prezenta aktiva koji izriče sadržaj i svrhu dara, praćen prijedlogom i povratnom zamjenicom u dativu. Značenje: Doslovno ponavljanje izraza 'imati život u sebi' pokazuje da Sin nije tek posrednik tuđeg dara, nego posjeduje istu samobitnu, oživljujuću moć kakvu ima Otac.
Ovaj stih (Ivan 5:26) jedan je od najdubljih kristoloških tekstova u Novom zavjetu jer izravno izjednačava Sina s Ocem u pogledu posjedovanja najuzvišenijeg božanskog svojstva – aseiteta (samopostojanja). Otac kao izvor i počelo božanstva ima život u sebi po vlastitoj naravi, a taj isti nestvoreni i samoodrživi život od vječnosti komunicira Sinu.
Struktura stiha uspostavlja savršenu paralelu između 'imati život u sebi' Oca i 'imati život u sebi' Sina. Time se naglašava da Sin nije samo stvorenje ili puki primatelj prolaznog života, već da On posjeduje samu esenciju božanskog života jednako kao i Otac, što ga čini potpuno sposobnim biti izvorom vječnog života za druge ljude i savršenim sucem u posljednji dan.