On im odgovori: "Onaj koji me učini zdravim, On mi reče: 'Podigni prostirku svoju i hodaj.'"
On im odgovori: "Onaj koji me učini zdravim, On mi reče: 'Podigni prostirku svoju i hodaj.'"
Upitaše ga: "Tko je čovjek koji ti reče: 'Podigni i hodaj'?"
A izliječeni ne znavaše tko je, jer se Isus izmaknu budući da na tom mjestu bijaše mnoštvo.
Poslije ovoga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Evo, ozdravio si; više ne griješi da ti se ne dogodi štogod gore."
Otiđe čovjek i javi Židovima da je Isus Onaj koji ga učini zdravim.
A izliječeni ne znavaše tko je, jer se Isus izmaknu budući da na tom mjestu bijaše mnoštvo.
A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.
ὁ δὲ ἰαθεὶς οὐκ ᾔδει τίς ἐστιν· ὁ γὰρ Ἰησοῦς ἐξένευσεν ὄχλου ὄντος ἐν τῷ τόπῳ.¶
ho de iatheis ouk ēdei tis estin ho gar Iēsous exeneusen ochlou ontos en tō topō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj a izliječeni ne znavaše tko jest; [onaj] jer Isus izmaknu mnoštva bivajućega u tom mjestu."
1. Onaj a izliječeni Izvornik: ὁ δὲ ἰαθεὶς [ho de iatheis] Gramatika: Poimeniceni particip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda, povezan postpozitivnom česticom koja označava blagu suprotnost i prijelaz. Pasiv ukazuje da je čovjek bio isključivi primatelj Božjeg djelovanja, a aorist da je iscjeljenje potpuno i trenutačno dovršeno. Značenje: Bivši bolesnik sada dobiva novi identitet određen isključivo milošću ozdravljenja, iako još nema nikakvu spoznaju o osobi svoga Dobročinitelja.
2. ne znavaše Izvornik: οὐκ ᾔδει [ouk ēdei] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu aktivnom (3. lice jednine) koji u grčkom jeziku ima značenje imperfekta i označava trajno stanje u prošlosti. Negacija je objektivna i izriče stvarnu činjenicu neznanja. Značenje: U Ivanovu evanđelju motiv 'neznanja' redovito označava duhovnu sljepoću ili početnu fazu u kojoj je čovjek iskusio Božje djelo, ali još nije upoznao samoga Krista.
3. tko jest Izvornik: τίς ἐστιν [tis estin] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine i glagol 'biti' u prezentu indikativa aktivnog (3. lice jednine). U neizravnom govoru grčki zadržava prezent izravnog pitanja umjesto da ga prebaci u prošlo vrijeme. Značenje: Zadržavanje prezenta naglašava trajnu aktualnost pitanja o Isusovu identitetu, koje stoji u središtu cijelog evanđelja.
4. izmaknu Izvornik: ἐξένευσεν [exeneusen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, koji označava jednokratnu i dovršenu radnju. Izvorno znači 'isplivati' ili 'izmaknuti glavom u stranu', a ovdje opisuje neprimjetno povlačenje. Značenje: Isus se tiho povlači kako bi izbjegao površnu senzaciju mnoštva; njegova čuda nisu predstava za masu, nego znakovi koji traže osobni susret u vjeri.
5. mnoštva bivajućega Izvornik: ὄχλου ὄντος [ochlou ontos] Gramatika: Imenica u genitivu jednine i particip prezenta glagola 'biti' u genitivu jednine muškog roda. Tvori konstrukciju genitiva apsolutnog koja izražava popratnu okolnost ili uzrok radnje glavnog glagola. Značenje: Prisutnost mnoštva uz kupalište Bethesdu stvara metež koji Isusu omogućuje da neopaženo ode, ali ujedno simbolizira bezličnu masu u kojoj se lako gubi pogled na Spasitelja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša ('spasiti', 'izbaviti').
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 5,13) duboko ocrtava Isusov karakter i specifičan način Njegovog mesijanskog djelovanja. Za razliku od onih koji traže slavu od ljudi ili žele iskoristiti masu, Isus nakon nevjerojatnog čuda iscjeljenja uzetoga čovjeka doslovno 'izmiče' (ἐκνεύω) i stapa se s mnoštvom. On na taj način odbija biti u središtu površnog senzacionalizma i izbjegava krivo shvaćanje svoje misije prije određenog vremena.
Teološki gledano, Isusovo suvereno povlačenje usmjerava nas na shvaćanje da vjera ljudi ne smije ostati utemeljena isključivo na konzumiranju čudesa (znakova), već na dubljem odnosu. Izliječeni čovjek, koji u trenutku izlječenja još uvijek ne zna ime svog spasitelja, simbolizira početni stadij vjere gdje je milost i božanski zahvat već opipljivo primljen, ali sama osoba Isusa Krista tek treba biti osobno prepoznata i dublje upoznata u susretu koji će tek uslijediti.