Govorahu dakle Židovi izliječenomu: "Subota je, nije ti dopušteno podići prostirku svoju."
Govorahu dakle Židovi izliječenomu: "Subota je, nije ti dopušteno podići prostirku svoju."
On im odgovori: "Onaj koji me učini zdravim, On mi reče: 'Podigni prostirku svoju i hodaj.'"
Upitaše ga: "Tko je čovjek koji ti reče: 'Podigni i hodaj'?"
A izliječeni ne znavaše tko je, jer se Isus izmaknu budući da na tom mjestu bijaše mnoštvo.
Poslije ovoga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Evo, ozdravio si; više ne griješi da ti se ne dogodi štogod gore."
Upitaše ga: "Tko je čovjek koji ti reče: 'Podigni i hodaj'?"
A oni ga zapitaše: ko je taj čovjek koji ti reče: uzmi odar svoj i hodi?
ἠρώτησαν οὖν αὐτόν· τίς ἐστιν ὁ ἄνθρωπος ὁ εἰπών σοι· ἆρον τὸν κράββατον σου καὶ περιπάτει;
ērōtēsan oun auton tis estin ho anthrōpos ho eipōn soi aron ton krabbaton sou kai peripatei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Upitaše njega: tko je taj čovjek taj rekavši tebi: podigni i hodaj?"
1. Upitaše njega Izvornik: ἠρώτησαν αὐτόν [ērōtēsan auton] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine muškog roda kao izravnim objektom. Značenje: Pitanje dobiva ton službenog ispitivanja kojim vjerske vlasti žele utvrditi identitet osobe koja se usudila izdati zapovijed protivnu njihovim subotnjim propisima.
2. taj čovjek taj rekavši tebi Izvornik: ὁ ἄνθρωπος ὁ εἰπών σοι [ho anthrōpos ho eipōn soi] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena ponovljenim članom i participom aorista aktivnog u nominativu jednine koji tvori atributnu odnosnu konstrukciju ('čovjek koji je rekao'). Značenje: Dok je ozdravljenik govorio o 'Onome koji ga je učinio zdravim', ispitivači ga hladno nazivaju tek 'čovjekom koji je rekao', potpuno prešućujući čudo ozdravljenja i usmjeravajući se isključivo na spornu zapovijed.
3. podigni i hodaj Izvornik: ἆρον καὶ περιπάτει [aron kai peripatei] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog (2. lice jednine) povezan veznikom s imperativom prezenta aktivnog (2. lice jednine), pri čemu je izostavljen izravni objekt ('prostirku'). Značenje: Skraćeno navođenje Isusovih riječi odražava nestrpljivost i prijezir ispitivača, kojima je jedino važno pronaći krivca za poticanje na kršenje subote.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (5:12) savršeno i pomalo tragično oslikava duhovnu sljepoću, okorjelost srca i strogi legalizam tadašnjih vjerskih vođa. Umjesto da budu ispunjeni zadivljenošću, strahopoštovanjem i radošću zbog neupitnog i čudesnog iscjeljenja čovjeka koji je trideset i osam godina bio paraliziran, njihov je pogled potpuno sužen isključivo na tehničko kršenje njihovih vjerskih pravila o suboti, odnosno na puko nošenje ležaja.
Nadalje, njihovo pitanje 'Tko je taj čovjek?' otkriva njihovo temeljno odbijanje da prepoznaju Boga na djelu. Oni Isusa u najboljem slučaju vide samo kao običnog čovjeka koji drsko podriva njihov autoritet, ljudske tradicije i društveni poredak. Propustili su prepoznati da pred njima stoji sami Mesija i Gospodar subote, onaj koji ima suverenu moć donijeti stvarnu duhovnu i tjelesnu obnovu te ponuditi puninu života.