A Isus im odgovori: "Otac Moj sve do sada radi, pa i Ja radim."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus im odgovori: "Otac Moj sve do sada radi, pa i Ja radim."
Zbog toga su dakle Židovi još više tražili da Ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu nego je i Boga nazivao Svojim vlastitim Ocem, izjednačujući Sebe s Bogom.
Odgovori dakle Isus i govoraše im: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može Sam od Sebe činiti ništa doli ono što vidi da čini Otac; jer što god On čini, to jednako čini i Sin.
Jer Otac ljubi Sina i pokazuje Mu sve što Sam čini, a pokazat će Mu i veća djela od ovih da se vi čudite.
Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće.
Odgovori dakle Isus i govoraše im: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može Sam od Sebe činiti ništa doli ono što vidi da čini Otac; jer što god On čini, to jednako čini i Sin.
A Isus odgovarajući reče im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako;
ἀπεκρίνατο οὖν ὁ Ἰησοῦς καὶ ἔλεγεν αὐτοῖς· ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν· οὐ δύναται ὁ υἱὸς ποιεῖν ἀφ᾽ ἑαυτοῦ οὐδέν, ἐὰν μή τι βλέπῃ τὸν πατέρα ποιοῦντα. ἃ γὰρ ἂν ἐκεῖνος ποιῇ, ταῦτα καὶ ὁ υἱὸς ὁμοίως ποιεῖ.
apekrinato oun ho Iēsous kai elegen autois amēn amēn legō humin ou dunatai ho huios poiein aph᾽ he'autou ouden ean mē ti blepē ton patera poiounta ha gar an ekeinos poiēa tauta kai ho huios homoiōs poiei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori dakle Isus i govoraše njima: Zaista, zaista kažem vam, ne može sin činiti od sebe ništa ako ne što vidi oca činiti; što naime god onaj čini, to i sin jednako čini."
Odgovori (grč. Ἀπεκρίνατο - apekrinato) - glagol aorist srednji/pasivni od apokrinomai (odgovarati). Aorist ukazuje na točku u vremenu, specifičan i konačan odgovor koji Isus daje na optužbe.
govoraše (grč. ἔλεγεν - elegen) - imperfekt aktivni od lego (govoriti). Za razliku od aorista, imperfekt označava kontinuiranu, trajnu radnju u prošlosti. To sugerira da je Isus ovu istinu izlagao u obliku dulje, opširnije pouke.
Zaista, zaista (grč. Ἀμὴν ἀμὴν - amēn amēn / heb. אָמֵן - 'amen') - dolazi od hebrejskog korijena koji znači 'biti čvrst, pouzdan, istinit'. Isusova dvostruka upotreba ove riječi jedinstvena je u Ivanovom evanđelju. Ona se ne koristi na kraju (kao potvrda molitve), već na početku izjave, naglašavajući apsolutnu istinitost, svečanost i božanski autoritet onoga što će reći.
ne može... činiti (grč. οὐ δύναται... ποιεῖν - ou dynatai... poiein) - dynatai je prezent srednji/pasivni od dynamai (moći, imati sposobnost ili snagu). U grčkom jeziku ovdje imamo dvostruku negaciju (ou ... ouden) koja snažno pojačava nemogućnost. Važno je teološki primijetiti da ovo ne ukazuje na Sinov nedostatak moći (nemoć), nego na Njegovu potpunu ontološku nemogućnost da djeluje nezavisno i u suprotnosti s Ocem, budući da dijele istu bit.
od sebe (grč. ἀφʼ ἑαυτοῦ - aph' heautou) - prijedlog 'apo' označava podrijetlo ili izvor radnje. Sin ne inicira akciju iz vlastitog izoliranog izvora, potpuno neovisno o Ocu; Njegovo djelovanje neprekidno izvire iz Njegovog suštinskog jedinstva s Ocem.
vidi (grč. βλέπῃ - blepē) - konjunktiv prezenta aktivni od blepo (gledati, vidjeti, uočavati). Konjunktiv ovdje izražava uvjetovanost (vezan uz 'ean mē' - ako ne). Ovaj glagol ovdje ne označava samo obično fizičko gledanje, nego duboko, intimno i duhovno uviđanje i spoznaju Očevog djela koje samo Sin posjeduje.
Oca (grč. τὸν πατέρα - ton patera) - akuzativ jednine od patēr (otac). U ovom kontekstu, Isus ne koristi općeniti izraz za Boga, već snažno naglašava jedinstvenu, relacijsku i intimnu obiteljsku povezanost između prve i druge osobe Trojstva.
jednako / isto (grč. ὁμοίως - homoiōs) - prilog koji znači 'na sličan način, jednako'. Ovo je ključna riječ za kristologiju; ona naglašava ne samo da Sin čini iste stvari (tauta - to) koje Otac čini, nego ih čini na isti božanski način, istom silom, suverenitetom i autoritetom.
Ovaj stih (Ivan 5:19) predstavlja jedan od najsnažnijih kristoloških tekstova u Novom zavjetu jer istovremeno uravnotežuje potpunu podložnost Sina Ocu i Njegovu apsolutnu jednakost s Ocem. Isus jasno tvrdi da ne može djelovati neovisno, čime izravno opovrgava svaku optužbu židovskih vođa da djeluje na svoju ruku ili protivno Božjem Zakonu. Njegovo je djelovanje, naprotiv, u savršenom i neprekidnom skladu s Očevom voljom, proizlazeći iz dubokog, stalnog promatranja onoga što Otac čini.
S druge strane, tvrdnja da Sin čini sve što Otac čini, i to 'na isti način', hrabro pripisuje Sinu apsolutne božanske prerogative. Samo onaj tko posjeduje istu božansku narav, atribute i moć može činiti sve što sam Bog čini. Stoga ovaj stih zadivljujuće otkriva duboku tajnu odnosa u Trojstvu: pokazuje savršeno jedinstvo volje, spoznaje i djelovanja, dok istovremeno čuva jasno razlikovanje osoba Oca i Sina.