Otiđe čovjek i javi Židovima da je Isus Onaj koji ga učini zdravim.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Otiđe čovjek i javi Židovima da je Isus Onaj koji ga učini zdravim.
I zbog toga Židovi progonjahu Isusa, jer je to činio subotom.
A Isus im odgovori: "Otac Moj sve do sada radi, pa i Ja radim."
Zbog toga su dakle Židovi još više tražili da Ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu nego je i Boga nazivao Svojim vlastitim Ocem, izjednačujući Sebe s Bogom.
Odgovori dakle Isus i govoraše im: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može Sam od Sebe činiti ništa doli ono što vidi da čini Otac; jer što god On čini, to jednako čini i Sin.
A Isus im odgovori: "Otac Moj sve do sada radi, pa i Ja radim."
A Isus im odgovaraše: otac moj doslije čini, i ja činim.
Ὁ δὲ Ἰησοῦς ἀπεκρίνατο αὐτοῖς· ὁ πατήρ μου ἕως ἄρτι ἐργάζεται, κἀγὼ ἐργάζομαι.
Ho de Iēsous apekrinato autois ho patēr mou he'ōs arti ergazetai kagō ergazomai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Isus odgovori njima: Otac moj sve do sada radi, i ja radim."
1. A Isus Izvornik: Ὁ δὲ Ἰησοῦς [Ho de Iēsous] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda s postpozitivnim veznikom i vlastitom imenicom. Veznik stoji na drugom mjestu u rečenici i uvodi blagu suprotnost te promjenu subjekta u odnosu na prethodni stih. Značenje: Nasuprot progonima i namjeri ubojstva iz prethodnog stiha, Isus preuzima inicijativu i iznosi teološko obrazloženje svojega čina u subotu.
2. odgovori njima Izvornik: ἀπεκρίνατο αὐτοῖς [apekrinato autois] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, treće lice jednine (deponentni oblik s aktivnim značenjem), praćen osobnom zamjenicom u dativu množine. Ovaj oblik u Ivanovu evanđelju redovito uvodi svečanu, autoritativnu objavu ili obranu. Značenje: Glagol je u grčkom jeziku ujedno bio i pravni termin za službenu obranu pred optužbom, čime Isusova riječ dobiva težinu javnog očitovanja pred protivnicima.
3. Otac moj Izvornik: ὁ πατήρ μου [ho patēr mou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom i enklitičkom osobnom zamjenicom prvog lica jednine u genitivu. Genitiv ovdje izražava isključivu, osobnu pripadnost i jedinstven odnos. Značenje: Za razliku od uobičajenog židovskog obraćanja Bogu kao zajedničkom 'Ocu našemu', Isus govori 'Otac moj', čime polaže pravo na jedinstveno, ontološko sinovstvo (kako to potvrđuje i reakcija u sljedećem stihu).
4. sve do sada Izvornik: ἕως ἄρτι [he'ōs arti] Gramatika: Prijedlog s vremenskim prilogom koji označava neprekinuto trajanje radnje iz prošlosti sve do samog trenutka govorenja. Značenje: Izraz povezuje trenutak dovršetka stvaranja (Post 2,2-3) sa sadašnjim trenutkom: iako je Bog sedmoga dana počinuo od stvaranja svijeta, Njegovo uzdržavanje stvorenja, davanje života i suđenje ne prestaju nikada, pa ni u subotu.
5. radi Izvornik: ἐργάζεται [ergazetai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa, treće lice jednine (deponentni glagol koji ima oblik medija, ali aktivno značenje). Prezent izražava trajnu, neprekidnu i bezvremensku radnju. Značenje: Božji rad nije podložan ljudskom ograničenju subotnjeg mirovanja jer bi prestankom Božjeg djelovanja svemir prestao postojati; Božji počinak ujedno je i neprestana životvorna prisutnost.
6. i ja radim Izvornik: κἀγὼ ἐργάζομαι [kagō ergazomai] Gramatika: Spoj veznika i naglašene osobne zamjenice prvog lica jednine u nominativu (kraza), uz isti glagol u prezentu indikativa prvog lica jednine. Izričito navođenje zamjenice snažno ističe subjekt i stavlja ga u izravnu paralelu s Ocem. Značenje: Ponavljanjem istog glagola u istom glagolskom vremenu Isus izjednačuje svoje djelovanje s Očevim: kao što Otac ima pravo i slobodu činiti dobro i davati život u subotu, isto božansko pravo i djelovanje pripada i Sinu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik semitskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 5,17) donosi jednu od najsnažnijih kristoloških tvrdnji u Novom zavjetu. Odgovarajući na optužbe za kršenje subotnjeg počinka (šabata), Isus ne samo da opravdava svoje postupke, već radikalno izjednačava svoje djelovanje s neprekidnim Božjim djelovanjem. Rabinska teologija tog vremena priznavala je da Bog, iako je dovršio stvaranje i 'počinuo', nastavlja providonosno djelovati (npr. održavanje života, sud mrtvima) neprekidno, pa tako i subotom.
Isus koristi to pozadinsko razumijevanje kako bi razotkrio svoje potpuno jedinstvo s Ocem. Izjavljujući 'i ja radim', On pred svima prisvaja pravo djelovati s istim božanskim autoritetom, bez ograničenja koja su zakonom nametnuta stvorenjima. Time izravno objavljuje svoju božansku prirodu i jednakost s Bogom Ocem, što je slušateljima bilo toliko šokantno da je poslužilo kao glavni povod za osudu na smrt.