Ivan 5,18 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Zbog ovoga dakle više tražahu Njega ti Židovi ubiti, jer ne samo razrješavaše tu subotu, nego i Ocem vlastitim govoraše toga Boga, jednakim samoga sebe čineći tome Bogu."

1. Zbog ovoga dakle Izvornik: διὰ τοῦτο οὖν [dia touto oun] Gramatika: Prijedlog διὰ s akuzativom pokazne zamjenice τοῦτο označava uzrok ('radi ovoga'), a zaključni veznik οὖν ('dakle, stoga') izravno povezuje novu reakciju s Isusovim riječima iz prethodnog stiha. Značenje: Ovaj izraz naglašava da povod za eskalaciju neprijateljstva nije bilo samo čudo izlječenja subotom, nego upravo Isusovo teološko obrazloženje tog čina.

2. više tražahu ... ubiti Izvornik: μᾶλλον ἐζήτουν ... ἀποκτεῖναι [mallon ezētoun ... apokteinai] Gramatika: Glagol ἐζήτουν je u imperfektu aktiva (3. lice množine) što izražava trajno, opetovano nastojanje u prošlosti, dok je ἀποκτεῖναι infinitiv aorista koji označava konačni, jednokratni cilj tog nastojanja. Prilog u komparativu μᾶλλον ('više, još više') pojačava intenzitet radnje. Značenje: Imperfekt otkriva da namjera ubojstva nije bila trenutačni izljev bijesa, nego sustavno i trajno traženje prilike koje ovim trenutkom postaje još odlučnije.

3. razrješavaše tu subotu Izvornik: ἔλυεν τὸ σάββατον [eluen to sabbaton] Gramatika: Glagol λύω ('odriješiti, razriješiti, razoriti, prekršiti') stoji u imperfektu aktiva (3. lice jednine), što ukazuje na radnju koju protivnici vide kao trajno ili obično Isusovo postupanje, a ne samo jedan izolirani slučaj. Značenje: U očima Njegovih protivnika, Isus svojim djelovanjem i učenjem sustavno ukida i razara obvezatnost subotnjeg počinka kakvog su oni tumačili.

4. Ocem vlastitim govoraše toga Boga Izvornik: πατέρα ἴδιον ἔλεγεν τὸν θεὸν [patera idion elegen ton theon] Gramatika: Glagol ἔλεγεν je u imperfektu aktiva s dvostrukim akuzativom (objekt τὸν θεὸν i predikatni akuzativ πατέρα ἴδιον). Posvojni pridjev ἴδιον ('vlastiti, osobni, isključivo svoj') stoji bez člana i snažno naglašava jedinstvenu pripadnost. Značenje: Dok su Židovi Boga nazivali zajedničkim 'našim Ocem' u smislu stvaranja i saveza, pridjev ἴδιον pokazuje da je Isus prisvajao jedinstven, isključiv i intiman odnos s Bogom koji nitko drugi nema.

5. jednakim samoga sebe čineći tome Bogu Izvornik: ἴσον ἑαυτὸν ποιῶν τῷ θεῷ [ison he'auton poiōn tō theō] Gramatika: Particip prezenta aktiva ποιῶν ('čineći') u nominativu jednine muškog roda tumači način i posljedicu prethodnog glagola ἔλεγεν. Povratna zamjenica ἑαυτὸν je izravni objekt, pridjev ἴσον ('jednakim') je predikatni akuzativ, a τῷ θεῷ je dativ zajedništva i usporedbe koji ovisi o pridjevu ἴσον. Značenje: Ova participska konstrukcija sažima kako su slušatelji ispravno shvatili implikaciju Isusovih riječi: tvrditi da Mu je Bog 'vlastiti Otac' u istoj djelatnoj naravi značilo je postaviti se na istu razinu božanskog autoriteta i časti s Bogom. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena ili Judeje; u korijenu znači 'onaj koji slavi / zahvaljuje (Bogu)'. Tvorba: Grčki naziv Ἰουδαῖος potječe od hebrejskog Yehudi, što označava potomka patrijarha Jude (יְהוּדָה Yehudah, od glagolskog korijena yadah - 'slaviti, hvaliti, zahvaljivati'). U Ivanovu evanđelju ovaj izraz s određenim članom (οἱ Ἰουδαῖοι) često specifično označava vjerske poglavare i vlasti u Jeruzalemu suprotstavljene Isusu.

Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 5,18) donosi jednu od najsnažnijih kristoloških tvrdnji u čitavom Novom zavjetu, sagledanu iz perspektive Isusovih neprijatelja. Njegovi protivnici su kristalno jasno razumjeli duboke implikacije Njegovih riječi: prisvajajući Boga kao svog 'vlastitog' Oca, Isus nije samo tvrdio da ima poseban poslanje, već je beskompromisno polagao pravo na istu božansku narav, autoritet i razinu postojanja s Bogom.

Stih nam pokazuje da Isusovo izjednačavanje s Bogom (božanstvo Isusa Krista) nije bila nekakva kasnija teološka izmišljotina rane Crkve, već izravna tvrdnja zbog koje su ga Njegovi suvremenici odmah optužili. Upravo zbog te jasne tvrdnje o božanstvu, neprijateljstvo vjerskih vođa eskalira i prelazi u trajnu odluku o Njegovom smaknuću, što narativ nezaustavljivo usmjerava prema križu.