Vi ste poslali k Ivanu, i on je posvjedočio za Istinu;
Vi ste poslali k Ivanu, i on je posvjedočio za Istinu;
no Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite.
On bijaše svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste načas obradovati u svjetlosti njegovoj.
Ali Ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: jer djela koja Mi je dao Otac da ih izvršim, sama ta djela koja činim svjedoče za Mene da Me Otac poslao.
I Otac koji Me posla, On je posvjedočio za Mene. Niti ste glasa Njegova ikada čuli, niti ste obličja Njegova vidjeli,
On bijaše svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste načas obradovati u svjetlosti njegovoj.
On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.
ἐκεῖνος ἦν ὁ λύχνος ὁ καιόμενος καὶ φαίνων, ὑμεῖς δὲ ἠθελήσατε ἀγαλλιαθῆναι πρὸς ὥραν ἐν τῷ φωτὶ αὐτοῦ.
ekeinos ēn ho luchnos ho kaiomenos kai phainōn humeis de ēthelēsate agalliathēnai pros hōran en tō phōti autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj bijaše svjetiljka koja gori i svijetli, a vi htjedoste obradovati se na sat u svjetlosti njegovoj."
1. Onaj bijaše Izvornik: ἐκεῖνος ἦν [ekeinos ēn] Gramatika: Pokazna zamjenica za udaljenije u nominativu jednine muškog roda i glagol u imperfektu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Imperfekt smješta Ivanovo djelovanje u prošlost koja je već završila. Značenje: Upotrebom prošlog vremena Isus ukazuje da je Ivanova proročka služba na zalasku (ili je već u tamnici), pripremajući prijelaz s preteče na samo Svjetlo.
2. svjetiljka Izvornik: ὁ λύχνος [ho lychnos] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom. Član ukazuje na poznatu, u Pismu naviještenu svjetiljku (usp. Ps 132,17; Sir 48,1 za Iliju). Značenje: Za razliku od Krista koji je istinsko, neizvorno 'Svjetlo' (φῶς), Ivan je 'svjetiljka' — posuda koja ne svijetli sama od sebe, nego mora biti zapaljena da bi rasvijetlila tamu dok ne grane sunce.
3. koja gori i svijetli Izvornik: ὁ καιόμενος καὶ φαίνων [ho kaiomenos kai phainōn] Gramatika: Određeni član koji poimeničuje dva participa u prezentu, nominativ jednine muškog roda: prvi je u pasivu/mediju ('koja biva zapaljena / gori'), a drugi u aktivu ('i svijetli'). Značenje: Pasivni oblik prvog participa sugerira da je Ivan bio zapaljen Božjim Duhom, dok aktivni oblik drugog pokazuje kako je iz tog unutarnjeg žara zračio javnim svjedočanstvom.
4. htjedoste obradovati se Izvornik: ἠθελήσατε ἀγαλλιαθῆναι [ēthelēsate agalliathēnai] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 2. lice množine, praćen infinitivom aorista pasivnog (s deponentnim, odnosno srednjim značenjem 'silno se radovati, klicati'). Aorist sažima njihovu reakciju kao prolaznu, zatvorenu epizodu. Značenje: Židovski su poglavari i mnoštvo spremno prihvatili površno mesijansko oduševljenje koje je Ivan probudio, ali nisu htjeli prihvatiti njegov poziv na obraćenje i njegov pokaz prstom na Isusa.
5. na sat Izvornik: πρὸς ὥραν [pros hōran] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom jednine bez člana, koji kao idiom označava kratko, privremeno razdoblje ('nakratko', 'začas'). Značenje: Ova fraza razotkriva površnost i nestalnost njihove religiozne gorljivosti: dok je Ivan bio popularna senzacija, uživali su u njegovoj pojavi, ali su ga napustili čim je zatražio poslušnost istini. Imena: - Ivan [ἐκεῖνος (u hrv_tekst prevedeno imenom Ivan; grč. Ἰωάννης, heb. יוֹחָנָן Yochanan) / ekeinos (Iōannēs)] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki izvornik na ovom mjestu koristi pokaznu zamjenicu ἐκεῖνος ('onaj'), dok hrvatski prijevod iz polja hrv_tekst radi jasnoće uvodi vlastito ime Ivan (od hebrejskog Yochanan: Yo- 'Jahve' + chanan 'biti milostiv').
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 5,35) donosi duboku Isusovu ocjenu Ivana Krstitelja i istovremenu, snažnu kritiku Njegovih suvremenika. Isus afirmira Ivana kao Bogom poslanu 'svjetiljku' koja je s iznimnim žarom i beskompromisnom jasnoćom svijetlila u tami, svjedočeći za istinu i pripremajući put. Ivanovo svjetlo nije bilo njegovo vlastito, već je gorjelo u ovisnosti o Bogu, i zahtijevalo je sagorijevanje – potpunu, žrtvovanu predanost koja ga je na kraju stajala vlastitog života.
S druge strane, stih snažno razotkriva površnost ljudske naravi naspram duhovnih istina. Mnoštvo je Ivana prihvatilo tek kao prolaznu senzaciju i privremenu atrakciju ('na čas'), uživajući u atmosferi njegove službe bez spremnosti na stvarnu promjenu srca. Klicali su svjetiljci, ali su promašili glavnu svrhu zbog koje je ona uopće poslana i zbog koje je svijetlila: da ih usmjeri prema samom izvoru svjetlosti, Isusu Kristu. Ovo je trajno teološko upozorenje na opasnost površnog religioznog entuzijazma koji ostaje fasciniran izvanjskim zanosom, a ne donosi plod trajne vjere i pokajanja.