Početna ›

Ivan 5,37 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

On bijaše svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste načas obradovati u svjetlosti njegovoj.

Ali Ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: jer djela koja Mi je dao Otac da ih izvršim, sama ta djela koja činim svjedoče za Mene da Me Otac poslao.

I Otac koji Me posla, On je posvjedočio za Mene. Niti ste glasa Njegova ikada čuli, niti ste obličja Njegova vidjeli,

niti Riječi Njegove imate da trajno ostaje u vama, jer Onomu koga On posla vi ne vjerujete.

Vi istražujete Pisma, jer mislite u njima imati život vječni; i upravo ona svjedoče za Mene,

Biblija

I Otac koji Me posla, On je posvjedočio za Mene. Niti ste glasa Njegova ikada čuli, niti ste obličja Njegova vidjeli,

Daničić-Karadžić

I otac koji me posla sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova kad čuste ni lica njegova vidjeste.

Original

καὶ ὁ πέμψας με πατὴρ ἐκεῖνος μεμαρτύρηκεν περὶ ἐμοῦ· οὔτε φωνὴν αὐτοῦ πώποτε ἀκηκόατε, οὔτε εἶδος αὐτοῦ ἑωράκατε,

Izgovor

kai ho pempsas me patēr ekeinos memarturēken peri emou oute phōnēn autou pōpote akēkoate oute eidos autou he'ōrakate

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I onaj poslavši mene Otac onaj posvjedočio je o meni; niti glas njegov ikada čuli ste, niti obličje njegovo vidjeli ste,"

Analiza

1. onaj poslavši Izvornik: ὁ πέμψας [ho pempsas] Gramatika: Poimeničeni particip aorista u aktivu, nominativ jednine muškog roda. Određeni član pretvara particip u trajnu oznaku onoga koji je izvršio jednokratni, povijesno dovršeni čin slanja. Značenje: Imenuje Oca kroz Njegov odnos prema Sinu: poslanje Sina nije tek sporedno djelo, nego temeljna odrednica po kojoj se Otac otkriva svijetu.

2. Otac onaj Izvornik: πατὴρ ἐκεῖνος [patēr ekeinos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine uz pokaznu zamjenicu za ono što je udaljeno ('onaj'). Zamjenica ovdje služi za snažno naglašavanje subjekta ('upravo onaj Otac', 'On sam'). Značenje: Naglašava uzvišenost i suverenitet Oca kao vrhovnog svjedoka koji stoji iza Isusova poslanja, nasuprot ljudskim svjedocima.

3. posvjedočio je Izvornik: μεμαρτύρηκεν [memarturēken] Gramatika: Glagol u perfektu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čiji su učinci i pravna valjanost trajno prisutni u sadašnjosti. Značenje: Očevo svjedočanstvo o Sinu nije prolazni događaj, već trajno važeća objava pohranjena u djelima i Pismima koja neprestano govori.

4. čuli ste Izvornik: ἀκηκόατε [akēkoate] Gramatika: Glagol u perfektu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Uz prilog 'ikada' (πώποτε) obuhvaća cjelokupno dotadašnje iskustvo sugovornika i iskazuje trajno stanje nečujenja. Značenje: Razotkriva duhovnu gluhoću sugovornika: iako posjeduju zapise Božjih riječi, nikada nisu ušli u neposredno slušanje i poslušnost Božjem glasu.

5. obličje Izvornik: εἶδος [eidos] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine, u službi izravnog objekta. Označava vanjski izgled, vidljivi oblik ili obličje koje postaje dostupno pogledu. Značenje: Upućuje na vidljivo očitovanje Božje prisutnosti (teofaniju); sugovornici nisu prepoznali Božje obličje ni u povijesti spasenja ni sada u utjelovljenom Sinu.

6. vidjeli ste Izvornik: ἑωράκατε [he'ōrakate] Gramatika: Glagol u perfektu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Kao i prethodni perfekt 'čuli ste', opisuje prošlo iskustvo s trajnom posljedicom u sadašnjosti — stanje duhovne sljepoće. Značenje: Zaokružuje tvrdnju da Isusovi protivnici nemaju neposredno iskustvo Boga, ni putem sluha ni putem vida, jer odbijaju Onoga koji je jedina vidljiva slika Očeva.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (5:37) postavlja dramatičan kontrast između božanske stvarnosti i duhovnog stanja Isusovih protivnika. S jedne strane, upotreba perfekta u glagolu 'svjedočiti' objavljuje da je Očeva afirmacija Sina povijesno utemeljena, trajna i neoboriva istina (kroz Pisma i Isusova djela). S druge strane, Isus majstorski koristi isti glagolski oblik (perfekt) kako bi opisao 'slušanje' i 'gledanje' svojih slušatelja, čime naglašava njihovo kronično, nepromijenjeno stanje duhovne sljepoće i gluhoće. Teološka poruka je radikalna: religijski vođe, unatoč svom izučavanju Pisama, zapravo ne poznaju Boga. Odbacivanjem Isusa dokazuju da nikada uistinu nisu čuli Božji glas niti su ikada percipirali Njegovu pravu narav. Prava spoznaja Boga oca moguća je isključivo kroz Njegovog utjelovljenog Sina, Isusa Krista.