Ali Ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: jer djela koja Mi je dao Otac da ih izvršim, sama ta djela koja činim svjedoče za Mene da Me Otac poslao.
I Otac koji Me posla, On je posvjedočio za Mene. Niti ste glasa Njegova ikada čuli, niti ste obličja Njegova vidjeli,
niti Riječi Njegove imate da trajno ostaje u vama, jer Onomu koga On posla vi ne vjerujete.
Vi istražujete Pisma, jer mislite u njima imati život vječni; i upravo ona svjedoče za Mene,
a nećete da dođete k Meni da život imate.
niti Riječi Njegove imate da trajno ostaje u vama, jer Onomu koga On posla vi ne vjerujete.
I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.
καὶ τὸν λόγον αὐτοῦ οὐκ ἔχετε ἐν ὑμῖν μένοντα, ὅτι ὃν ἀπέστειλεν ἐκεῖνος, τούτῳ ὑμεῖς οὐ πιστεύετε.¶
kai ton logon autou ouk echete en humin menonta hoti hon apesteilen ekeinos toutō humeis ou pisteuete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i riječ njegovu ne imate u vama ostajuću, jer kojega posla onaj, ovome vi ne vjerujete."
1. riječ njegovu Izvornik: τὸν λόγον αὐτοῦ [ton logon autou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice ('njegovu'). Određeni član obuhvaća cjelokupnu Božju poruku i objavu kao jednu cjelinu. Značenje: Označava Božju unutarnju poruku i objavu; premda židovski glavari izvanjski proučavaju tekstove, sama Božja Riječ nije ukorijenjena u njihovoj nutrini.
2. ostajuću Izvornik: μένοντα [menonta] Gramatika: Particip prezenta u aktivu, akuzativ jednine muškog roda, slaže se s imenicom 'riječ' (λόγον) kao predikatni dodatak uz glagol 'imate'. Prezent naglašava trajno prebivanje i neprekinutu prisutnost. Značenje: Ključni ivanovski pojam 'ostajanja' (prebivanja): nije dovoljno izvanjski poznavati Božju riječ, ona mora trajno nastaniti čovjekovu nutrinu i oblikovati mu život.
3. posla onaj Izvornik: ἀπέστειλεν ἐκεῖνος [apesteilen ekeinos] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, uz pokaznu zamjenicu u nominativu ('onaj'). Aorist ističe konkretan povijesni čin utjelovljenja i poslanja, a glagol ἀποστέλλω naglašava službeni, opunomoćeni karakter poslanika. Značenje: Isus je Očev opunomoćeni poslanik koji nastupa s punim Očevim autoritetom; odbaciti poslanika znači odbaciti samog Pošiljatelja.
4. ovome vi Izvornik: τούτῳ ὑμεῖς [toutō humeis] Gramatika: Pokazna zamjenica u dativu jednine ('ovome') neposredno združena s naglašenom osobnom zamjenicom u nominativu množine ('vi'). U grčkom se osobna zamjenica u nominativu navodi samo kada se želi stvoriti snažan kontrast. Značenje: Izravni sudar dviju stvarnosti: s jedne strane stoji 'Onaj' (Otac) i 'Ovaj' (Sin pred njima), a s druge strane 'vi' koji Mu svjesno uskraćujete vjeru.
5. ne vjerujete Izvornik: οὐ πιστεύετε [ou pisteuete] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine, s niječnom česticom za objektivne činjenice (οὐ). Prezent označava njihovo trajno, ustrajno stanje nevjere. Značenje: Nevjera u Isusa nije tek posljedica, nego dokaz i uzrok toga što Božja riječ ne prebiva u njima — tko god uistinu prima Očevu riječ, prepoznaje i prihvaća Njegova Sina.
Ovaj stih (Ivan 5:38) pogađa u samu srž duhovnog sljepila vjerskih vođa Isusova vremena. Iako su proučavali sveta Pisma i smatrali se čuvarima Božje objave, Isus razotkriva da Božja riječ u njima ne 'prebiva' – ona nije postala unutarnja, preobražavajuća stvarnost u njihovim srcima. Da zaista razumiju, ljube i nose Božju riječ u sebi, prirodno bi prepoznali i prihvatili Isusa koji je njeno savršeno utjelovljenje.
Glavni i opipljivi dokaz njihove duhovne odvojenosti od Boga jest njihovo odbijanje Njegova Sina. Odbacujući Isusa ('tome vi ne vjerujete'), oni zapravo odbacuju Onoga koji ga je poslao ('onaj koga posla'). Stih tako postavlja temeljni teološki princip u Ivanovom evanđelju: istinski odnos s Bogom Ocem i stvarno posjedovanje Njegove riječi neraskidivo su, i isključivo, povezani s prihvaćanjem Isusa Krista.