Reče mu Isus: "I vidio si Ga, i onaj koji govori s tobom, taj jest."
Reče mu Isus: "I vidio si Ga, i onaj koji govori s tobom, taj jest."
A on reče: "Vjerujem, Gospodine", i pokloni Mu se.
I reče Isus: "Za Sud Ja u ovaj svijet dođoh, da oni koji ne vide vide, a oni koji vide slijepi postanu."
Čuše ovo oni od farizeja koji bijahu s Njime i rekoše Mu: "Zar smo i mi slijepi?"
Reče im Isus: "Da bijaste slijepi, ne biste imali grijeha; sada pak govorite: 'Vidimo' — grijeh vaš ostaje.
I reče Isus: "Za Sud Ja u ovaj svijet dođoh, da oni koji ne vide vide, a oni koji vide slijepi postanu."
I reče Isus: ja dođoh na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.
καὶ εἶπεν ὁ Ἰησοῦς· εἰς κρίμα ἐγὼ εἰς τὸν κόσμον τοῦτον ἦλθον, ἵνα οἱ μὴ βλέποντες βλέπωσιν καὶ οἱ βλέποντες τυφλοὶ γένωνται.¶
kai eipen ho Iēsous eis krima egō eis ton kosmon touton ēlthon ina hoi mē blepontes blepōsin kai hoi blepontes tuphloi genōntai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče (taj) Isus: Za sud ja u (taj) svijet ovaj dođoh, da oni koji ne vide vide i oni koji vide slijepi postanu."
1. Za sud Izvornik: εἰς κρίμα [eis krima] Gramatika: Prijedlog smjera ili svrhe s imenicom u akuzativu jednine srednjeg roda, stavljen na samo čelo Isusove izjave radi snažnog isticanja. Imenica označava učinak ili rezultat suđenja, odnosno razlučivanje i presudu. Značenje: Iako Isus nije došao da osudi svijet nego da ga spasi (Iv 3,17), sam njegov dolazak neizbježno izaziva 'krima' – razdiobu i prosudbu među ljudima ovisno o tome kako se postave prema Njemu kao Svjetlu.
2. ja ... dođoh Izvornik: ἐγὼ ... ἦλθον [egō ... ēlthon] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz glagol u aoristu indikativa aktiva, 1. lice jednine. Budući da glagol već sadrži lice, dodavanje zamjenice 'ja' posebno ističe govornikov osobni autoritet i poslanje. Značenje: Formula kojom Isus sažima cjelokupnu svrhu svog utjelovljenja i ulaska u ljudsku povijest kao Očeva poslanika.
3. u (taj) svijet ovaj Izvornik: εἰς τὸν κόσμον τοῦτον [eis ton kosmon touton] Gramatika: Prijedložni izraz u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom i pokaznom zamjenicom na kraju. Označava kretanje u prostor ljudskog poretka. Značenje: U Ivanovu rječniku 'ovaj svijet' označava čovječanstvo otuđeno od Boga i obavijeno tamom, u koje Isus ulazi kao istinsko Svjetlo.
4. da oni koji ne vide vide Izvornik: ἵνα οἱ μὴ βλέποντες βλέπωσιν [ina hoi mē blepontes blepōsin] Gramatika: Veznik namjere ('da') uvodi zavisnu rečenicu u kojoj je subjekt supstantivirani particip prezenta aktiva zanijekan česticom (koja označava općenitu ili uvjetnu kategoriju ljudi), a predikat glagol u prezentu konjunktiva aktiva, 3. lice množine. Značenje: Na temelju čuda nad slijepcem Isus izriče duhovno načelo: oni koji su svjesni vlastite duhovne sljepoće, bijede i potrebe za spasenjem, po Njemu primaju dar istinskog duhovnog vida i vjere.
5. i oni koji vide slijepi postanu Izvornik: καὶ οἱ βλέποντες τυφλοὶ γένωνται [kai hoi blepontes tuphloi genōntai] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta aktiva u nominativu množine ('oni koji vide') uz pridjev u nominativu množine i glagol 'postati' u aoristu konjunktiva medija, 3. lice množine (ovisan o prethodnom vezniku 'da'). Aorist označava ulazak u novo stanje. Značenje: Tragični paradoks duhovne oholosti: oni koji umišljaju da već imaju znanje i duhovni vid pa odbacuju Isusa, u susretu sa Svjetlom razotkrivaju se i utvrđuju u potpunoj duhovnoj zaslijepljenosti. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 9,39) sažima paradoksalnu prirodu Isusovog poslanja. Isusov dolazak djeluje kao duhovni katalizator koji razotkriva pravo stanje ljudskih srca i donosi presudu. Oni koji su ponizni, svjesni svoje grešnosti i priznaju svoju duhovnu sljepoću, primaju od Isusa duhovni vid – dar prave vjere i spoznaje Boga.
S druge strane, stih je oštra kritika duhovnog ponosa. Oni koji se oslanjaju na svoju vlastitu pravednost i oholo tvrde da 'vide' i znaju istinu (poput tadašnjih religijskih vođa), zapravo se zatvaraju za Isusa koji je jedino pravo Svjetlo. Zbog tog odbacivanja, njihovo lažno duhovno viđenje pretvara se u potpunu i konačnu sljepoću. Božji sud ovdje nije arbitrarna kazna, već prirodna posljedica i samoosuda onih koji odbijaju svjetlo.