I reče Isus: "Za Sud Ja u ovaj svijet dođoh, da oni koji ne vide vide, a oni koji vide slijepi postanu."
I reče Isus: "Za Sud Ja u ovaj svijet dođoh, da oni koji ne vide vide, a oni koji vide slijepi postanu."
Čuše ovo oni od farizeja koji bijahu s Njime i rekoše Mu: "Zar smo i mi slijepi?"
Reče im Isus: "Da bijaste slijepi, ne biste imali grijeha; sada pak govorite: 'Vidimo' — grijeh vaš ostaje.
Reče im Isus: "Da bijaste slijepi, ne biste imali grijeha; sada pak govorite: 'Vidimo' — grijeh vaš ostaje.
Reče im Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje.
εἶπεν αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· εἰ τυφλοὶ ἦτε, οὐκ ἂν εἴχετε ἁμαρτίαν. νῦν δὲ λέγετε ὅτι βλέπομεν, ἡ οὖν ἁμαρτία ὑμῶν μένει.¶
eipen autois ho Iēsous ei tuphloi ēte ouk an eichete hamartian nun de legete hoti blepomen hē oun hamartia humōn menei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče njima Isus: Ako slijepi bijaste, ne biste imali grijeh; sada pak govorite da Vidimo; grijeh vaš ostaje."
εἶπεν (reče) - grč. εἶπον (eipon) / λέγω (lego). Gramatika: aorist, aktivni indikativ, 3. lice jednine. Označava svršenu, točkastu radnju u prošlosti. αὐτοῖς (njima) - grč. αὐτός (autos). Osobna zamjenica u dativu množine. Odnosi se na farizeje. ὁ Ἰησοῦς (Isus) - grč. Ἰησοῦς (Iesous) / heb. Yeshua. Imenica u nominativu s određenim članom (koji se u hrvatskom izostavlja). Εἰ τυφλοὶ ἦτε (Ako slijepi bijaste) - grč. τυφλός (typhlos - slijep), εἰμί (eimi - biti, ovdje u imperfektu ἦτε). Gramatika: Pogodbena rečenica irealnog tipa za sadašnjost. Teološko značenje: Fizička sljepoća metafora je za duhovno neznanje. Da su doista nesvjesni i neuki, ne bi bili zakonski ni moralno odgovorni za odbacivanje Isusa. οὐκ ἂν εἴχετε ἁμαρτίαν (ne biste imali grijeha) - grč. οὐκ (ne), ἂν (čestica za irealnu pogodbu), ἔχω (echo - imati, u imperfektu εἴχετε), ἁμαρτία (hamartia - grijeh, promašaj cilja, pobuna). Teološko značenje: Prikazuje da se prava krivnja temelji na namjernom odbacivanju Božjeg svjetla (Isusa), a ne na pukom neznanju. νῦν δὲ λέγετε (sada pak govorite) - grč. νῦν (nyn - sada), δέ (de - pak/ali), λέγω (lego - govoriti, u prezentu). Uvodi oštar kontrast između njihove hipotetske nedužnosti u neznanju i njihove trenutne krivnje u oholosti. ὅτι Βλέπομεν (da Vidimo) - grč. ὅτι (hoti - da, često služi kao znak navoda), βλέπω (blepo - vidjeti, prezent, aktivni indikativ, 1. lice množine). Teološko značenje: Izraz krajnjeg farizejskog duhovnog ponosa i samodostatnosti. Tvrdeći da 'vide' i posjeduju svu spoznaju Boga kroz Zakon, oni arogantno dokazuju svoju pravu, neizlječivu sljepoću. ἡ ἁμαρτία ὑμῶν μένει (grijeh vaš ostaje) - grč. μένω (meno - ostati, prebivati). Gramatika: Prezent, aktivni indikativ, izražava trajno stanje. Teološko značenje: Zbog njihovog odbijanja da priznaju vlastitu potrebu za duhovnim ozdravljenjem, Božja milost ne može djelovati. Njihov grijeh nevjere i oholosti ostaje kao trajni teret i osuda.
Ovaj stih (Ivan 9:41) predstavlja vrhunac Isusovog sukoba s farizejima nakon čudesnog iscjeljenja slijepca od rođenja. Isus se služi oštrim duhovnim paradoksom: priznanje vlastite duhovne sljepoće (svijest o neznanju i potrebi za spasiteljem) donosi oslobođenje od grijeha, dok samouvjerena tvrdnja o posjedovanju savršene istine rezultira time da grijeh trajno ostaje.
Glavna poruka je beskompromisna osuda duhovne oholosti. Oni koji arogantno misle da posjeduju sav duhovni vid zatvaraju se Božjoj milosti i objavi u Isusu Kristu. Njihova lažna samouvjerenost i odbacivanje istinskog Svjetla postaju upravo onaj neoprostivi grijeh (hamartia) koji trajno prebiva na njima sve dok ustraju u tom stanju nepokajanog ponosa.