Nama valja raditi djela Onoga koji Me posla dok je dan; dolazi noć, kada nitko ne može raditi.
Nama valja raditi djela Onoga koji Me posla dok je dan; dolazi noć, kada nitko ne može raditi.
Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijeta."
Rekavši ovo, pljunu na zemlju i načini blato od pljuvačke te premaza blato na oči,
i reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu" — što se prevodi Poslani. Ode dakle i opra se te dođe gledajući.
Susjedi dakle i oni koji ga prije viđahu da bijaše prosjak govorahu: "Nije li ovo onaj koji je sjedio i prosio?"
Rekavši ovo, pljunu na zemlju i načini blato od pljuvačke te premaza blato na oči,
Rekavši ovo pljunu na zemlju i načini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oči slijepome,
ταῦτα εἰπὼν ἔπτυσεν χαμαὶ καὶ ἐποίησεν πηλὸν ἐκ τοῦ πτύσματος καὶ ἐπέχρισεν αὐτοῦ τὸν πηλὸν ἐπὶ τοὺς ὀφθαλμοὺς τοῦ τυφλοῦ
tauta eipōn eptusen chamai kai epoiēsen pēlon ek tou ptusmatos kai epechrisen autou ton pēlon epi tous ophthalmous tou tuphlou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ova rekavši pljunu na-zemlju i načini blato iz one pljuvačke i premaza ono blato na one oči"
1. Ova rekavši Izvornik: ταῦτα εἰπὼν [tauta eipōn] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda uz particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Particip aorista izražava radnju koja je netom završena prije radnje glavnog glagola i izravno ih povezuje. Značenje: Spaja svečanu objavu o 'svjetlosti svijeta' s konkretnim činom iscjeljenja: ono što je upravo izrečeno riječju sada se očituje kroz vidljivi znak na slijepčevu tijelu.
2. pljunu na-zemlju Izvornik: ἔπτυσεν χαμαὶ [eptusen chamai] Gramatika: Glagol u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine, praćen prilogom mjesta χαμαὶ ('na tlo', 'na zemlju'). Aorist opisuje jednokratnu, konkretnu i dovršenu radnju. Značenje: U antičkom svijetu slina se smatrala nositeljicom životne snage i ljekovitosti, no miješanje s prahom zemaljskim upućuje na mnogo dublju biblijsku sliku Božjeg stvarateljskog djelovanja.
3. načini blato iz one pljuvačke Izvornik: ἐποίησεν πηλὸν ἐκ τοῦ πτύσματος [epoiēsen pēlon ek tou ptusmatos] Gramatika: Glagol ποιέω u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine, s izravnim objektom u akuzativu (πηλὸν) i prijedložnim izrazom ἐκ s genitivom koji označava tvarno podrijetlo ('od', 'iz'). Značenje: Glagol 'načiniti' (ἐποίησεν) i 'blato/glina' (πηλός) izravno prizivaju Knjigu Postanka (Post 2,7) gdje Bog oblikuje čovjeka od praha zemaljskog: ozdravljenje slijepca od rođenja prikazano je kao čin novoga stvaranja.
4. premaza ono blato na one oči Izvornik: ἐπέχρισεν τὸν πηλὸν ἐπὶ τοὺς ὀφθαλμοὺς [epechrisen ton pēlon epi tous ophthalmous] Gramatika: Složeni glagol ἐπιχρίω u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine, s prijedlogom ἐπί i akuzativom koji označava kretanje i polaganje na površinu. Značenje: Glagol u korijenu nosi glagol χρίω ('pomazati', od čega dolazi i naslov Krist/Pomazanik), čime se fizičko nanošenje blata na slijepčeve oči preobražava u mesijanski čin pomazanja koji vodi k prosvjetljenju.
Ovaj stih (Ivan 9,6) predstavlja duboki kristološki iskaz koji Isusa otkriva ne samo kao iscjelitelja, već primarno kao Stvoritelja. Svojim postupkom uzimanja praha zemaljskog i njegove kombinacije s vlastitom pljuvačkom, Isus namjerno rekreira čin prvog stvaranja čovjeka iz Knjige Postanka, čime eksplicitno demonstrira svoje božanstvo. On materijalnim činom iz ničega stvara vid tamo gdje je od rođenja bio samo mrak.
Teološki naglasak leži na suverenom spajanju božanskog (pljuvačka) i zemaljskog (prašina tla), te činu 'pomazanja' kojim se opipljivo ostvaruje Isusova uloga 'Svjetla svijeta'. Ozdravljenje koje se manifestira nije tek obično medicinsko čudo, nego jasan mesijanski znak i djelo novog stvaranja kojim Bog rasvjetljuje čovjekovu fizičku i duhovnu sljepoću.