Odgovori čovjek i reče im: "U ovome ta čudno je što vi ne znate odakle je, a otvori moje oči.
Odgovori čovjek i reče im: "U ovome ta čudno je što vi ne znate odakle je, a otvori moje oči.
Znamo da grešnike Bog ne sluša, nego ako je tko bogobojazan i Volju Njegovu čini, ovoga sluša.
Od vijeka se nije čulo da tko otvori oči slijepu rođenu.
Da ovaj nije od Boga, ne bi mogao činiti ništa."
Odgovoriše i rekoše mu: "U grijesima si ti sav rođen, i ti učiš nas?" I izbaciše ga van.
Od vijeka se nije čulo da tko otvori oči slijepu rođenu.
Otkako je svijeta nije čuveno da ko otvori oči rođenom slijepcu.
ἐκ τοῦ αἰῶνος οὐκ ἠκούσθη ὅτι ἠνέῳξέν τις ὀφθαλμοὺς τυφλοῦ γεγεννημένου.
ek tou aiōnos ouk ēkousthē hoti ēneōxen tis ophthalmous tuphlou gegennēmenou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Od tog vijeka nije se čulo da je otvorio tko oči slijepa rođena."
1. Od tog vijeka Izvornik: ἐκ τοῦ αἰῶνος [ek tou aiōnos] Gramatika: Prijedložni izraz s imenicom u genitivu jednine i određenim članom. Odgovara hebrejskom izričaju za 'od vječnosti' ili 'od postanka svijeta'. Značenje: Ovim izrazom naglašava se apsolutna jedinstvenost Isusova čuda u čitavoj ljudskoj povijesti i povijesti spasenja: ni u Starom zavjetu nikada nije zabilježeno izlječenje slijepca od rođenja.
2. nije se čulo Izvornik: οὐκ ἠκούσθη [ouk ēkousthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine, uz niječnu česticu. Aorist ovdje sažima čitavu dotadašnju prošlost u jednu cjelinu (konstativni aorist). Značenje: Sveukupna ljudska predaja i svetopisamska povijest svjedoče da je ovakvo djelo izvan dosega običnih ljudi, pa čak i dotadašnjih velikih proroka poput Mojsija.
3. slijepa rođena Izvornik: τυφλοῦ γεγεννημένου [tuphlou gegennēmenou] Gramatika: Pridjev u genitivu jednine muškog roda uz particip perfekta pasivnog u istom padežu. Particip perfekta označava trajno stanje koje je nastalo samim činom rođenja i trajalo sve do susreta s Isusom. Značenje: Nije riječ o povratku izgubljenog vida, nego o darivanju vida onome tko ga nikada nije imao. Takvo djelo ima stvaralački karakter i izravno upućuje na Boga Stvoritelja koji djeluje po Isusu.
Ovaj stih (Ivan 9,32) predstavlja logički i teološki vrhunac argumentacije izliječenog slijepca u raspravi s farizejima. Korištenjem nepobitne povijesne činjenice – da urođena sljepoća nikada prije nije bila izliječena – on demonstrira jedinstvenost Isusovog djela. U Starom zavjetu, davanje vida slijepima (osobito onima od rođenja) smatralo se isključivim Božjim prerogativom i znakom dolaska Mesije (prema proroku Izaiji).
Teološka poruka je dvostruka. S jedne strane, ona potvrđuje Isusovo božansko podrijetlo i mesijanski autoritet, jer On čini ono što može samo Bog. S druge strane, stih naglašava duboku ironiju: fizički slijepac (koji je to bio od rođenja) jasno vidi tko je Isus i izgovara duboku teološku istinu, dok duhovni vođe, koji tvrde da imaju 'vid' i poznaju Pisma, ostaju potpuno slijepi na Božje djelovanje pred njihovim očima.