Od vijeka se nije čulo da tko otvori oči slijepu rođenu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Od vijeka se nije čulo da tko otvori oči slijepu rođenu.
Da ovaj nije od Boga, ne bi mogao činiti ništa."
Odgovoriše i rekoše mu: "U grijesima si ti sav rođen, i ti učiš nas?" I izbaciše ga van.
Ču Isus da ga izbaciše van, i našavši ga, reče: "Vjeruješ li ti u Sina Čovječjega?"
Odgovori onaj i reče: "Tko je, Gospodine, da povjerujem u Njega?"
Odgovoriše i rekoše mu: "U grijesima si ti sav rođen, i ti učiš nas?" I izbaciše ga van.
Odgovoriše i rekoše mu: ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti da nas učiš? I istjeraše ga napolje.
ἀπεκρίθησαν καὶ εἶπαν αὐτῷ· ἐν ἁμαρτίαις σὺ ἐγεννήθης ὅλος καὶ σὺ διδάσκεις ἡμᾶς; καὶ ἐξέβαλον αὐτὸν ἔξω.
apekrithēsan kai eipan autō en hamartiais su egennēthēs holos kai su didaskeis hēmas kai exebalon auton exō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovoriše i rekoše mu: U grijesima ti si rođen sav i ti učiš nas? I izbaciše ga van."
1. Odgovoriše i rekoše Izvornik: ἀπεκρίθησαν καὶ εἶπαν [apekrithēsan kai eipan] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa, 3. lice množine (prvi je deponentni pasivnog oblika, drugi aktiv). Riječ je o semitizmu tipičnom za biblijski grčki kojim se svečano ili naglašeno uvodi izravni govor u dijalogu. Značenje: Suočeni s neoborivim argumentom ozdravljenog čovjeka, farizeji nemaju teološki odgovor te pribjegavaju autoritativnom nastupu i osobnom napadu.
2. U grijesima ti si rođen sav Izvornik: ἐν ἁμαρτίαις σὺ ἐγεννήθης ὅλος [en hamartiais su egennēthēs holos] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu množine ženskog roda stavljen je na prvo mjesto radi naglaska, uz izričitu osobnu zamjenicu 'ti' u nominativu, glagol u aoristu pasiva indikativa (2. lice jednine) i pridjev u nominativu jednine muškog roda. Pridjev 'holos' (sav, čitav) stoji u predikatnom položaju i označava potpunu prožetost. Značenje: Farizeji se vraćaju mehanizmu osude prema kojem je sljepoća od rođenja izravan dokaz grješnosti (usp. 9,2). Time što tvrde da je 'sav' rođen u grijesima, proglašavaju ga ontološki i moralno nečistim, no ironično se sami zatvaraju u duhovnu sljepoću.
3. i ti učiš nas Izvornik: καὶ σὺ διδάσκεις ἡμᾶς [kai su didaskeis hēmas] Gramatika: Ponovno je izričito navedena zamjenica 2. lica jednine u nominativu ('ti'), iako je lice već sadržano u glagolskom nastavku prezenta aktiva indikativa. Takvo ponavljanje zamjenice (ovdje već drugi put u istoj rečenici) izražava oštru opreku i duboki prezir prema sugovorniku. Značenje: Oholost vjerskih vođa ne dopušta im prihvatiti istinu od čovjeka kojeg smatraju neukim grješnikom; prezent glagola 'učiti' pokazuje kako njegovo svjedočenje doživljavaju kao nedopušteno prisvajanje njihove učiteljske službe.
4. izbaciše ga van Izvornik: ἐξέβαλον αὐτὸν ἔξω [exebalon auton exō] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, 3. lice množine, s akuzativom zamjenice i prilogom mjesta. Složeni glagol s prefiksom 'ek-' (iz-) dodatno je pojačan prilogom 'exō' (van), što naglašava silovitost i konačnost čina. Značenje: Fizičko izbacivanje sa suda ili iz sinagogalne zajednice predstavlja čin vjerskog isključenja (usp. 9,22). Paradoksalno, izbacivanjem iz lažne sigurnosti zatvorenog sustava čovjek biva doveden u prostor u kojem će ga pronaći Isus.
Ovaj stih (Ivan 9:34) predstavlja dramatičan vrhunac sukoba između religijskog establišmenta (farizeja) i čovjeka slijepog od rođenja kojeg je Isus čudesno izliječio. Farizeji, zaslijepljeni svojim teološkim dogmama, ponosom i predrasudama, grubo odbacuju očigledno božansko čudo, kao i osobu koja ga je doživjela. Njihova teška optužba da je 'sav u grijesima rođen' jasno odražava pogrešno prevladavajuće vjerovanje onog vremena da je bolest i patnja izravna kazna za grijeh, što je stav koji je Isus na samom početku ovog poglavlja izričito opovrgnuo.
Čin izbacivanja izliječenog čovjeka van (ekskomunikacija) snažno simbolizira nesposobnost okoštale, legalističke religijske institucije da prepozna i prihvati pravo Božje djelovanje koje izlazi izvan njezinih strogih zadanih okvira. Odbacujući onoga tko je počeo jasno svjedočiti za Svjetlo svijeta (Isusa), farizeji zapravo potvrđuju i zapečaćuju vlastitu duhovnu sljepoću. Istovremeno, ovaj odbačeni čovjek, postavši izopćenikom zbog istine, postaje slobodan da po prvi put istinski susretne Isusa i povjeruje u njega, potpuno neopterećen i izvan okvira korumpiranog religijskog sustava.