Govorahu dakle neki od farizeja: "Nije ovaj čovjek od Boga jer subotu ne drži." Drugi govorahu: "Kako može čovjek grešnik takve znakove činiti?" I razdor bijaše među njima.
Govore dakle slijepomu opet: "Što ti govoriš o Njemu, jer otvori tvoje oči?" A on reče: "Prorok je."
Ne povjerovaše dakle Židovi za njega da bijaše slijep i da progleda sve dok ne pozvaše roditelje njegove, onoga koji progleda,
i upitaše ih govoreći: "Je li ovo sin vaš za kojega vi govorite da se slijep rodi? Kako dakle sada vidi?"
Odgovoriše dakle roditelji njegovi i rekoše: "Znamo da je ovo sin naš i da se slijep rodi;
Ne povjerovaše dakle Židovi za njega da bijaše slijep i da progleda sve dok ne pozvaše roditelje njegove, onoga koji progleda,
Tada Jevreji ne vjerovaše za njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao,
οὐκ ἐπίστευσαν οὖν οἱ Ἰουδαῖοι περὶ αὐτοῦ ὅτι ἦν τυφλὸς καὶ ἀνέβλεψεν ἕως ὅτου ἐφώνησαν τοὺς γονεῖς αὐτοῦ τοῦ ἀναβλέψαντος,
ouk episteusan oun hoi Ioudaioi peri autou hoti ēn tuphlos kai aneblepsen he'ōs hotou ephōnēsan tous goneis autou tou anablepsantos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne povjerovaše dakle ti Židovi o njemu da bijaše slijep i progleda sve dok pozvaše te roditelje njegove onoga progledavšega,"
1. Ne povjerovaše Izvornik: οὐκ ἐπίστευσαν [ouk episteusan] Gramatika: Nijek i glagol u aoristu, aktivu i indikativu, 3. lice množine. Aorist ovdje izražava čvrstu, zauzetu odluku odbijanja vjere u danom trenutku. Značenje: Suočeni sa svjedočanstvom da je Isus prorok, vjerski poglavari radije poriču očitu činjenicu čuda nego da prihvate zaključak koji ruši njihov unaprijed doneseni sud.
2. ti Židovi Izvornik: οἱ Ἰουδαῖοι [hoi Ioudaioi] Gramatika: Određeni član i imenica u nominativu množine muškog roda. Značenje: U Ivanovu evanđelju ovaj izraz ne označava židovski narod u cjelini (jer su i slijepac i njegovi roditelji i Isus Židovi), nego specifično vjerske vlasti u Jeruzalemu koje se službeno protive Isusu.
3. bijaše slijep i progleda Izvornik: ἦν τυφλὸς καὶ ἀνέβλεψεν [ēn tuphlos kai aneblepsen] Gramatika: Prvi glagol je u imperfektu (3. lice jednine) s pridjevom u nominativu, a drugi u aoristu, aktivu i indikativu (3. lice jednine). Kontrast glagolskih vidova je ključan: imperfekt opisuje trajno prijašnje stanje sljepoće, dok aorist označava trenutačnu i dovršenu promjenu – čin zadobivanja vida. Značenje: Grčka gramatika precizno sažima cijelu dramu ozdravljenja: od cjeloživotnog stanja tame do iznenadnog prijelaza u svjetlo Božjim zahvatom.
4. sve dok pozvaše Izvornik: ἕως ὅτου ἐφώνησαν [he'ōs hotou ephōnēsan] Gramatika: Prijedlog s odnosnom zamjenicom u genitivu jednine srednjeg roda (tvori vremenski veznik 'sve dok') i glagol u aoristu, aktivu i indikativu, 3. lice množine. Značenje: Glagol doslovno znači 'zazvati glasom' ili 'pozvati', a ovdje ima pravni prizvuk službenog pozivanja svjedoka pred istražitelje kako bi se opovrgnuo slijepčev iskaz.
5. njegove onoga progledavšega Izvornik: αὐτοῦ τοῦ ἀναβλέψαντος [autou tou anablepsantos] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine muškog roda praćena određenim članom i participom aorista aktiva u istom padežu. Particip s članom stoji u apoziciji prema zamjenici ('njega, onoga koji je progledao'), pri čemu aorist naglašava da je čin zadobivanja vida već nepovratno izvršena stvarnost. Značenje: Dok vlasti sumnjaju da je on uopće progledao, evanđelist ga u istoj rečenici definira upravo tim participom, potvrđujući čitatelju neupitnu stvarnost ozdravljenja. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena; oni koji hvale (Boga) Tvorba: Potječe od hebrejskog imena Juda (Yehudah), izvedenog iz glagolskog korijena 'jadah' (יָדָה) što znači 'hvaliti', 'slaviti' ili 'priznavati'. Izvorno označava potomke patrijarha Jude i stanovnike Judeje, a u širem smislu sav židovski narod.
Ovaj stih (Ivan 9,18) snažno ilustrira duboku duhovnu zatvorenost i skepticizam vjerskih vođa pred očitim božanskim djelovanjem. Umjesto da s radošću prihvate čudo iscjeljenja čovjeka slijepog od rođenja, oni sumnjaju u samu činjenicu da je on ikada bio slijep te pribjegavaju birokratskim procedurama i ispitivanju roditelja ne bi li pronašli nedosljednosti i diskreditirali Isusa.
Teološki gledano, stih postavlja temelj za ironiju i ključni motiv koji se provlači kroz cijelo deveto poglavlje Ivanovog evanđelja. Oni koji prisvajaju pravo na znanje i duhovni vid (farizeji) pokazuju se potpuno zatvorenima i duhovno slijepima. S druge strane, prosjak s margine društva, koji živi u fizičkoj tami, ne samo da zadobiva svjetlost u očima, već postupno napreduje do potpune spoznaje Isusa kao Sina Čovječjega.