Ne povjerovaše dakle Židovi za njega da bijaše slijep i da progleda sve dok ne pozvaše roditelje njegove, onoga koji progleda,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ne povjerovaše dakle Židovi za njega da bijaše slijep i da progleda sve dok ne pozvaše roditelje njegove, onoga koji progleda,
i upitaše ih govoreći: "Je li ovo sin vaš za kojega vi govorite da se slijep rodi? Kako dakle sada vidi?"
Odgovoriše dakle roditelji njegovi i rekoše: "Znamo da je ovo sin naš i da se slijep rodi;
kako pak sada vidi, ne znamo, ili tko otvori njegove oči, mi ne znamo; njega upitajte, zrele je dobi; on će sam o sebi govoriti."
Ovo rekoše roditelji njegovi jer se bojahu Židova; već se naime bijahu dogovorili Židovi da, ako tko Njega prizna Kristom, bude izopćen iz sinagoge.
Odgovoriše dakle roditelji njegovi i rekoše: "Znamo da je ovo sin naš i da se slijep rodi;
A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: znamo da je ovo sin naš i da se rodi slijep;
ἀπεκρίθησαν οὖν αὐτοῖς οἱ γονεῖς αὐτοῦ καὶ εἶπαν· οἴδαμεν ὅτι οὗτός ἐστιν ὁ υἱὸς ἡμῶν καὶ ὅτι τυφλὸς ἐγεννήθη·
apekrithēsan oun autois hoi goneis autou kai eipan oidamen hoti houtos estin ho huios hēmōn kai hoti tuphlos egennēthē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovoriše dakle ti roditelji njegovi i rekoše: Znamo da ovaj jest taj sin naš i da slijep bi rođen;"
1. Odgovoriše ... i rekoše Izvornik: ἀπεκρίθησαν ... καὶ εἶπαν [apekrithēsan ... kai eipan] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa, 3. lice množine (prvi je po obliku pasivni deponens s aktivnim značenjem, a drugi aktiv). Ova udvojena formula uvoda u govor čest je hebraizam u biblijskom grčkom koji naglašava težinu i promišljenost odgovora. Značenje: Formula usporava ritam pripovijedanja i naglašava oprez roditelja koji pred vjerskim sudom pomno važu svaku izgovorenu riječ.
2. Znamo Izvornik: οἴδαμεν [oidamen] Gramatika: Glagol u perfektu, aktivu i indikativu, 1. lice množine, koji u grčkom jeziku ima značenje prezenta. Označava gotovo, ustaljeno i sigurno znanje koje je rezultat neposrednog uvida i životnog iskustva. Značenje: Roditelji započinju s onim što je neupitno i što nitko ne može osporiti: u stihu 20 iznose čvrsto znanje o identitetu i rođenju sina, dok će u idućem stihu istim glagolom u niječnom obliku ('ne znamo') izbjeći govoriti o samom čudu i Isusu iz straha od vlasti.
3. ovaj jest taj sin naš Izvornik: οὗτός ἐστιν ὁ υἱὸς ἡμῶν [houtos estin ho huios hēmōn] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda, glagol biti u prezentu, određeni član, imenica u nominativu i osobna zamjenica 1. lica množine u genitivu posvojnom. Značenje: Roditelji doslovno ponavljaju konstrukciju iz pitanja farizeja, čime pravno i nedvosmisleno potvrđuju identitet ozdravljenog čovjeka te isključuju svaku pomisao o zamjeni osoba.
4. i da slijep bi rođen Izvornik: καὶ ὅτι τυφλὸς ἐγεννήθη [kai hoti tuphlos egennēthē] Gramatika: Sastavni i izrični veznik, pridjev u nominativu jednine muškog roda te glagol u aoristu, pasivu i indikativu, 3. lice jednine. Ponavljanje veznika 'da' (ὅτι) pred drugom zavisnom rečenicom posebno izdvaja i naglašava drugu tvrdnju. Značenje: Iako iz straha neće htjeti imenovati Iscjelitelja, roditelji svojim svjedočanstvom o prirođenoj sljepoći nehotice potvrđuju istinitost čuda i oduzimaju farizejima glavni izgovor za nevjeru.
Ovaj stih (Ivan 9,20) prikazuje oprezan, ali činjeničan odgovor roditelja čovjeka rođenog slijepog tijekom njihovog ispitivanja pred židovskim vjerskim vlastima. Pod golemim pritiskom i strahom od isključenja iz sinagoge, roditelji ipak svjedoče o dvije neosporne činjenice za koje posjeduju apsolutno, neposredno znanje (naglašeno glagolom 'Znamo'): potvrđuju identitet izliječenog čovjeka kao svog rođenog sina te njegovo prirođeno stanje sljepoće.
Njihov iskaz služi kao ključna pravna potvrda čuda. Time ruše sumnje, teorije zavjere i pokušaje diskreditacije od strane vlasti. Priznanjem ovih dviju polazišnih činjenica, roditelji nehotice usmjeravaju fokus na sljedeće neizbježno pitanje – kako je njihov sin uspio progledati. Sve ovo postavlja povijesni i narativni temelj za objavu Isusove božanske moći i dublju teološku raspravu u nastavku poglavlja o razlici između onih koji 'ne vide, a progledaju' i onih koji 'vide, a ostaju slijepi'.