Odgovori onaj: "Čovjek zvani Isus načini blato i pomaza moje oči te mi reče: 'Idi u Siloam i operi se.' Otišavši dakle i opravši se, progledah."
I rekoše mu: "Gdje je onaj?" Govori: "Ne znam."
Vode ga k farizejima, onoga nekoć slijepoga;
bijaše pak subota u dan kad Isus načini blato i otvori njegove oči.
Ponovno ga dakle pitahu i farizeji kako progleda. A on im reče: "Blato mi stavi na oči, i oprah se i vidim."
Vode ga k farizejima, onoga nekoć slijepoga;
Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad slijep.
Ἄγουσιν αὐτὸν πρὸς τοὺς Φαρισαίους, τόν ποτε τυφλόν·
Agousin auton pros tous Pharisaious ton pote tuphlon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vode ga k farizejima, onoga nekoć slijepoga;"
1. Vode Izvornik: Ἄγουσιν [Agousin] Gramatika: Glagol u prezentu, indikativ aktiva, 3. lice množine. Radi se o povijesnom prezentu kojim evanđelist prizor iz prošlosti prikazuje živim i neposrednim, kao da se odvija pred očima čitatelja. Značenje: Označava čisto dovođenje ili privođenje pred vjerski autoritet. Susjedi, zbunjeni čudom i odsutnošću samoga Isusa, prepuštaju procjenu službenim tumačima Zakona.
2. k farizejima Izvornik: πρὸς τοὺς Φαρισαίους [pros tous Pharisaious] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine muškoga roda uz određeni član. Prijedlog izražava kretanje prema nekome s namjerom izravnog suočavanja ili razgovora. Značenje: Farizeji ovdje nastupaju kao lokalni vjerski autoritet i čuvari pravovjerja kojima narod donosi sporni slučaj na prosudbu, čime započinje službeni istražni postupak.
3. onoga nekoć slijepoga Izvornik: τόν ποτε τυφλόν [ton pote tuphlon] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine muškoga roda, enklitička vremenska čestica i pridjev u akuzativu jednine. Član pretvara cijeli izraz u poimeničeni dodatak (apoziciju) uz prethodnu zamjenicu 'ga'. Značenje: Ovaj izraz sažima cijeli preobražaj čovjekova identiteta: njegova sljepoća sada pripada prošlosti ('nekoć'), a on pred farizeje stupa kao živi dokaz mesijanskog zahvata. Imena: - farizeji [Φαρισαίους (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaious] (ostalo) Znači: odvojeni, zasebni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejskog 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od glagolskog korijena 'parash' (odvojiti, razlučiti). Označava vjersko-političku skupinu u židovstvu koja se strogo odvajala od obredne nečistoće i poganskih utjecaja radi potpune vjernosti Zakonu i usmenoj predaji.
Ovaj stih (Ivan 9,13) označava ključnu dramaturšku i teološku prekretnicu u narativu, prebacujući fokus s osobnog iskustva čuda na službenu i javnu vjersku istragu. Korištenje povijesnog prezenta unosi dinamiku i napetost, pripremajući scenu za neminovni sukob između božanskog djela nezasluženog milosrđa i farizejskog strogo legalističkog poimanja Zakona (napose pravila o suboti).
Nadalje, snažna grčka konstrukcija 'onog nekoć slijepog' stoji u središtu teološke poruke cijelog devetog poglavlja. Fizički vid je vraćen, no sada tek započinje onaj bitniji, duhovni proces. Kroz nadolazeće ispitivanje i sukob s autoritetima otkrit će se veliki teološki paradoks: nekadašnji fizički slijepac polako će, ali sigurno, stjecati sve jasniji duhovni vid prepoznajući i ispovijedajući vjeru u Krista, dok će vjerske vođe – koji ponosno tvrde da vide i znaju – javno demonstrirati svoju duboku i neizlječivu duhovnu sljepoću.