Govorahu mu dakle: "Kako ti se dakle otvoriše oči?"
Govorahu mu dakle: "Kako ti se dakle otvoriše oči?"
Odgovori onaj: "Čovjek zvani Isus načini blato i pomaza moje oči te mi reče: 'Idi u Siloam i operi se.' Otišavši dakle i opravši se, progledah."
I rekoše mu: "Gdje je onaj?" Govori: "Ne znam."
Vode ga k farizejima, onoga nekoć slijepoga;
bijaše pak subota u dan kad Isus načini blato i otvori njegove oči.
I rekoše mu: "Gdje je onaj?" Govori: "Ne znam."
Tada mu rekoše: gdje je on? Reče: ne znam.
καὶ εἶπαν αὐτῷ· ποῦ ἐστιν ἐκεῖνος; λέγει· οὐκ οἶδα.
kai eipan autō pou estin ekeinos legei ouk oida
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekoše mu: Gdje jest onaj? Govori: Ne znam."
1. I rekoše mu Izvornik: καὶ εἶπαν αὐτῷ [kai eipan autō] Gramatika: Sastavni veznik, glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, i osobna zamjenica u dativu jednine. Prijelaz s prethodnih imperfekata na aorist označava konkretno, novo pitanje koje zaključuje razgovor sa susjedima. Značenje: Nakon što su čuli kako se čudo dogodilo, ispitivači odmah traže počinitelja, čime se pozornost preusmjerava sa samog događaja na osobu Isusa.
2. Gdje jest onaj Izvornik: ποῦ ἐστιν ἐκεῖνος [pou estin ekeinos] Gramatika: Upitni prilog za mjesto, glagol biti u prezentu indikativa, 3. lice jednine, i pokazna zamjenica za udaljene osobe u nominativu jednine muškog roda. Zamjenica 'onaj' ovdje upućuje na odsutnog Isusa kojeg čak ni ne imenuju. Značenje: Pitanje o tome 'gdje' je Isus česta je tema u Ivanovu evanđelju: ljudi traže njegovu fizičku lokaciju da bi ga doveli pred sud, dok njegovo istinsko podrijetlo i prebivalište u Ocu ostaje skriveno nevjeri.
3. Govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Riječ je o povijesnom (pripovjednom) prezentu koji radnju iz prošlosti predočava kao da se odvija pred očima čitatelja, unoseći živost u dijalog. Značenje: Kratak i neposredan uvod u odgovor naglašava jednostavnu iskrenost ozdravljenog čovjeka koji ne izmišlja više nego što u tom trenutku zna.
4. Ne znam Izvornik: οὐκ οἶδα [ouk oida] Gramatika: Niječna čestica za objektivne činjenice i glagol u perfektu s prezentskim značenjem, 1. lice jednine. Budući da se iscjeljenje dogodilo tek kad se oprao u Siloamu, on Isusa dotad nikada nije ni vidio očima. Značenje: Iskreno priznanje neznanja o Isusovoj trenutnoj lokaciji stoji u kontrastu s njegovom kasnijom nepokolebljivom sigurnošću u ono što zna — da je bio slijep, a sada vidi.
Ovaj kratki stih (Ivan 9,12) predstavlja ključnu prijelaznu točku u dramatičnom narativu o izlječenju slijepca od rođenja. U njemu se sučeljavaju radoznalost i suzdržanost mase naspram još uvijek nepotpune spoznaje izliječenog čovjeka. Ljudi Isusa spominju s osjetnom distancom (koristeći zamjenicu 'onaj'), što jasno ukazuje na sumnjičavost društva i unaprijed najavljuje kasniji, daleko oštriji sukob s vjerskim autoritetima koji će potpuno odbaciti Isusovo djelovanje.
S druge strane, izliječeni čovjek daje jednostavan i posve iskren odgovor: 'Ne znam.' Teološki promatrano, on u ovom trenutku utjelovljuje samu početnu fazu vjere. Dobio je fizički vid, doživio je nevjerojatno čudo i poslušao Isusovu zapovijed, ali još uvijek ne poznaje njegov stvarni, dublji identitet niti zna gdje se On nalazi. Njegovo ponizno priznavanje neznanja stoji u snažnom i ironičnom kontrastu s oholim farizejima u nastavku poglavlja, koji će uporno tvrditi da sve 'znaju' i 'vide', dok će u stvarnosti ostati tragični zatočenici vlastite duhovne sljepoće.