Susjedi dakle i oni koji ga prije viđahu da bijaše prosjak govorahu: "Nije li ovo onaj koji je sjedio i prosio?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Susjedi dakle i oni koji ga prije viđahu da bijaše prosjak govorahu: "Nije li ovo onaj koji je sjedio i prosio?"
Jedni govorahu: "To je on", a drugi govorahu: "Nego, sličan mu je." Onaj govoraše: "Ja sam."
Govorahu mu dakle: "Kako ti se dakle otvoriše oči?"
Odgovori onaj: "Čovjek zvani Isus načini blato i pomaza moje oči te mi reče: 'Idi u Siloam i operi se.' Otišavši dakle i opravši se, progledah."
I rekoše mu: "Gdje je onaj?" Govori: "Ne znam."
Govorahu mu dakle: "Kako ti se dakle otvoriše oči?"
Tada mu govorahu: kako ti se otvoriše oči?
ἔλεγον οὖν αὐτῷ· πῶς οὖν ἠνεῴχθησάν σου οἱ ὀφθαλμοί;
elegon oun autō pōs oun ēneōchthēsan sou hoi ophthalmoi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govorahu dakle njemu: Kako dakle biše otvorene tvoje oči?"
1. Govorahu dakle njemu Izvornik: ἔλεγον οὖν αὐτῷ [elegon oun autō] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine, zaključni veznik i osobna zamjenica u dativu jednine. Veznik pokazuje logičan slijed: budući da je sam potvrdio tko je, susjedi prelaze s pitanja identiteta na pitanje načina ozdravljenja. Značenje: Suočeni s neospornim svjedočanstvom samog čovjeka, promatrači više ne mogu nagađati o njemu u trećem licu, nego mu se napokon izravno obraćaju.
2. Kako dakle Izvornik: πῶς οὖν [pōs oun] Gramatika: Upitna čestica za način udružena sa zaključnim veznikom koji pojačava nestrpljivost i hitnost pitanja. Ponavljanje veznika u istoj rečenici naglašava traženje objašnjenja za neočekivanu činjenicu. Značenje: Pitanje 'kako' tipično je za ljudski razum u Ivanovu evanđelju koji traži tehnički mehanizam čuda, a još ne prepoznaje darivatelja i duhovni smisao znaka.
3. biše otvorene Izvornik: ἠνεῴχθησάν [ēneōchthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, 3. lice množine, s dvostrukim augmentom. Aorist označava jednokratnu, cjelovitu i dovršenu radnju u prošlosti, a pasiv ukazuje na to da slijepac nije sam otvorio oči, nego je na njemu izvršeno djelovanje izvana. Značenje: Teološki pasiv upućuje na Božje djelovanje po Isusu: otvaranje očiju slijepima u Starom zavjetu isključivo je Božje djelo i znak mesijanskog doba.
4. tvoje oči Izvornik: σου οἱ ὀφθαλμοί [sou hoi ophthalmoi] Gramatika: Osobna zamjenica 2. lica jednine u genitivu pripadnosti stavljena ispred određenog člana i imenice u nominativu množine muškog roda. Takav položaj zamjenice ispred člana posebno ističe da je riječ upravo o njegovim, dotad slijepim očima. Značenje: Oči su u ovom poglavlju središnji simbol ne samo tjelesnog vida nego i sposobnosti duhovnog prepoznavanja Božje objave u Kristu.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (Iv 9,10) predstavlja ključan trenutak prijelaza s Isusovog čudesnog djelovanja na ljudsku reakciju. Umjesto slavljenja Boga zbog nevjerojatnog iscjeljenja čovjeka rođenog slijepog, svjedoci reagiraju zbunjenošću i sumnjom, pitajući se o tehničkom načinu ('Kako?') na koji se to dogodilo. Njihovo ponavljano ispitivanje, naglašeno glagolom u imperfektu, odražava ljudsku skepsu suočenu s nadnaravnim. S druge strane, teološki pasiv glagola 'otvoriti' suptilno ukazuje na pravog autora čuda – samoga Boga. Ovaj događaj služi kao uvod u širi duhovni diskurs unutar kojeg fizičko otvaranje očiju postupno vodi bivšeg slijepca prema istinskom duhovnom progledavanju i vjeri, dok oni koji fizički 'vide' (poput farizeja) paradoksalno ostaju u duhovnoj sljepoći.