Ovo rekoše roditelji njegovi jer se bojahu Židova; već se naime bijahu dogovorili Židovi da, ako tko Njega prizna Kristom, bude izopćen iz sinagoge.
Zbog toga roditelji njegovi rekoše: "Zrele je dobi, njega ispitajte."
Pozvaše dakle po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Daj Slavu Bogu; mi znamo da je ovaj čovjek grešnik."
Odgovori dakle onaj: "Je li grešnik, ne znam; jedno znam: da bijah slijep, a sada vidim."
Rekoše mu dakle: "Što ti učini? Kako otvori tvoje oči?"
Pozvaše dakle po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Daj Slavu Bogu; mi znamo da je ovaj čovjek grešnik."
Tada po drugi put dozvaše čovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: podaj Bogu slavu; mi znamo da je čovjek onaj grješan.
Ἐφώνησαν οὖν τὸν ἄνθρωπον ἐκ δευτέρου, ὃς ἦν τυφλὸς καὶ εἶπαν αὐτῷ· δὸς δόξαν τῷ θεῷ· ἡμεῖς οἴδαμεν ὅτι οὗτος ὁ ἄνθρωπος ἁμαρτωλός ἐστιν.¶
Ephōnēsan oun ton anthrōpon ek deuterou hos ēn tuphlos kai eipan autō dos doxan tō theō hēmeis oidamen hoti houtos ho anthrōpos hamartōlos estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pozvaše dakle tog čovjeka po drugi-put, koji bijaše slijep i rekoše mu: daj slavu tom Bogu; mi znamo da ovaj taj čovjek grešnik jest."
1. Pozvaše dakle Izvornik: Ἐφώνησαν οὖν [Ephōnēsan oun] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, označava novu, zaokruženu radnju u tijeku procesa. Čestica οὖν ('dakle', 'stoga') logički povezuje ovaj poziv s prethodnim odbijanjem roditelja da svjedoče. Značenje: Budući da preko roditelja nisu uspjeli osporiti čudo, istražitelji ponovno službeno pozivaju ozdravljenog čovjeka kako bi izravnim pritiskom na njega diskreditirali Isusa.
2. po drugi-put Izvornik: ἐκ δευτέρου [ek deuterou] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom ἐκ ('iz, od') i rednim brojem u genitivu jednine srednjeg roda δευτέρου, što tvori priložnu oznaku ('po drugi put'). Značenje: Označava drugu fazu saslušanja u kojoj ton istražitelja postaje znatno oštriji i autoritativniji, prelazeći s utvrđivanja činjenica na izravni ideološki pritisak.
3. koji bijaše slijep Izvornik: ὃς ἦν τυφλὸς [hos ēn tuphlos] Gramatika: Odnosna rečenica s glagolom ἦν u imperfektu indikativa, 3. lice jednine ('bijaše'). Imperfekt naglašava njegovo nekadašnje trajno stanje u prošlosti koje je sada nepovratno iza njega. Značenje: Evanđelist podsjeća čitatelja na nepobitnu zbilju iscjeljenja: pred sucima stoji čovjek čija je sljepoća stvar prošlosti, što njihovo poricanje Isusova božanskog poslanja čini duboko ironičnim.
4. daj slavu tom Bogu Izvornik: δὸς δόξαν τῷ θεῷ [dos doxan tō theō] Gramatika: Glagol δὸς je u aoristu imperativa aktiva, 2. lice jednine, od δίδωμι ('dati'), a traži trenutačan i odlučan čin. Imenica δόξαν je u akuzativu jednine, a τῷ θεῷ u dativu jednine s određenim članom. Značenje: Riječ je o svečanoj starozavjetnoj zakletvenoj formuli (usp. Jš 7,19; 1 Sam 6,5) kojom se optuženika pred Bogom poziva da prizna istinu i odrekne se laži. Paradoksalno, vlasti od slijepca traže da proslavi Boga tako što će se složiti s njihovom osudom Isusa.
5. mi znamo Izvornik: ἡμεῖς οἴδαμεν [hēmeis oidamen] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu množine ἡμεῖς ('mi sami') ispred glagola οἴδαμεν (perfekt s prezentskim značenjem, 1. lice množine) ističe autoritet govornika nasuprot neukom čovjeku. Značenje: Vjerski vođe nastupaju s pozicije neupitnog vjerskog znanja, stvarajući oštar kontrast prema onome 'mi ne znamo' roditelja, ali i prema kasnijem odgovoru samog slijepca.
6. ovaj taj čovjek grešnik jest Izvornik: οὗτος ὁ ἄνθρωπος ἁμαρτωλός ἐστιν [houtos ho anthrōpos hamartōlos estin] Gramatika: Pokazna zamjenica οὗτος uz imenicu s članom ὁ ἄνθρωπος ('ovaj čovjek') nosi prizivan, omalovažavajući ton kojim se izbjegava izgovoriti Isusovo ime. Imenica/pridjev ἁμαρτωλός ('grešnik') u nominativu je bez člana kao dio imenskog predikata, čime se naglašava kakvoća osobe. Značenje: Zbog liječenja u subotu vlasti Isusa svrstavaju u kategoriju kršitelja Zakona ('grešnika'). U dubokoj ivanovskoj ironiji, oni koji za sebe tvrde da sve znaju proglašavaju grešnikom Onoga koji je bez grijeha (Iv 8,46).
Ovaj stih (Ivan 9,24) predstavlja dramatičan vrhunac sukoba između okoštalog vjerskog sustava i izravnog, osobnog iskustva Božjeg djelovanja. Farizeji se koriste svojim autoritetom i strogom pravnom terminologijom ('Daj slavu Bogu') kako bi zastrašili bivšeg slijepca, pokušavajući pod okriljem pobožnosti iznuditi svjedočanstvo protiv Isusa. Njihovo arogantno inzistiranje da 'znaju' kako je Isus grješnik razotkriva njihovu zaslijepljenost i nesposobnost prepoznavanja Boga koji suvereno djeluje izvan njihovih ljudskih teoloških okvira.
S književnog i teološkog stajališta, apostol Ivan ovim stihom briljantno ocrtava ironiju i potpunu zamjenu uloga. Dok se čovjek koji je godinama bio zarobljen u fizičkoj tami sve više otvara svjetlu prave vjere u Isusa, nedodirljiva religijska elita, posve uvjerena u svoje nepogrešivo duhovno znanje, sve dublje tone u tamu bespovratno odbacujući utjelovljenu Riječ.