Reče im dakle Isus ponovno: "Mir vama! Kao što Me posla Otac, i Ja šaljem vas."
Reče im dakle Isus ponovno: "Mir vama! Kao što Me posla Otac, i Ja šaljem vas."
I rekavši to, dahnu i govori im: "Primite Duha Svetoga.
Kojima god otpustite grijehe, otpušteni su im; kojima god zadržite, zadržani su."
Toma pak, jedan od dvanaestorice, zvani Blizanac, ne bijaše s njima kada dođe Isus.
Govorahu mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina." On im pak reče: "Ako ne vidim na rukama Njegovim trag čavala i ne stavim prst svoj u trag čavala, i ne stavim ruku svoju u bok Njegov, nipošto neću povjerovati."
Kojima god otpustite grijehe, otpušteni su im; kojima god zadržite, zadržani su."
Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.
ἄν τινων ἀφῆτε τὰς ἁμαρτίας, ἀφέωνται αὐτοῖς· ἄν τινων κρατῆτε, κεκράτηνται.¶
an tinōn aphēte tas hamartias apheōntai autois an tinōn kratēte kekratēntai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako kojih otpustite one grijehe, otpušteni su njima; ako kojih zadržite, zadržani su."
1. Ako kojih Izvornik: ἄν τινων [an tinōn] Gramatika: Pogodbena čestica ἄν (stegnuto od ἐάν) uvodi opću pogodbenu rečenicu (tzv. trećeg razreda s konjunktivom), koja izražava radnju što će se pod određenim uvjetima događati u budućnosti. Neodređena zamjenica τινων je u genitivu množine i označava osobe ('kojih god ljudi') čiji se grijesi opraštaju ili zadržavaju. Značenje: Upotreba množine ('kojih') i opće pogodbene konstrukcije pokazuje da se ova ovlast ne odnosi na unaprijed ograničenu skupinu, nego na svaku osobu s kojom će se zajednica učenika susresti u svojem poslanju.
2. otpustite Izvornik: ἀφῆτε [aphēte] Gramatika: Glagol ἀφίημι u aoristu aktivnom konjunktiva, 2. lice množine. Konjunktiv uz česticu ἄν označava svaku pojedinačnu odluku zajednice u budućnosti. Značenje: Temeljno značenje glagola je 'poslati od sebe', 'pustiti' ili 'otpustiti dug', što je u biblijskom jeziku postalo središnji izraz za opraštanje grijeha. Ovlast je predana učenicima u množini, kao zajednici ispunjenoj Duhom Svetim.
3. otpušteni su Izvornik: ἀφέωνται [apheōntai] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom indikativa, 3. lice množine (jonsko-atički i dorski oblik perfekta umjesto klasičnog ἀφεῖνται). Perfekt pasivni označava stanje koje je već uspostavljeno i trajno vrijedi, a sam pasiv je tzv. teološki pasiv (passivum divinum), gdje je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog. Značenje: Upotreba perfekta (umjesto očekivanog futura) iznimno je snažna: kada zajednica u Duhu Svetom otpusti grijehe, oni su već i trajno otpušteni pred Bogom. Učenici nisu neovisni izvor oproštenja, nego posrednici Božjeg oproštenja koje je Krist izborio na križu.
4. zadržite Izvornik: κρατῆτε [kratēte] Gramatika: Glagol κρατέω u prezentu aktivnom konjunktiva, 2. lice množine. Za razliku od aorista kod 'otpustite' (jednokratni čin oslobađanja), ovdje stoji prezent konjunktiva, koji naglašava trajnu radnju 'držanja' ili 'zadržavanja'. Značenje: Dok se opraštanje događa kao trenutačni čin milosti, 'zadržavanje' označava trajno stanje u kojem grijeh ostaje neoprošten zbog čovjekova odbijanja svjetla i Kristove riječi (usp. Iv 3,18-19; 9,41).
5. zadržani su Izvornik: κεκράτηνται [kekratēntai] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom indikativa, 3. lice množine. Kao i kod 'otpušteni su', perfekt pasivni označava pravomoćno i trajno stanje pred Bogom koje proizlazi iz suda zajednice vođene Duhom. Značenje: Ovaj par glagola ('otpustiti' i 'zadržati') u Ivanovu evanđelju predstavlja sadržajnu paralelu izrazima 'svezati' i 'odriješiti' u Mt 16,19 i 18,18. Naviještanje evanđelja u sili Duha Svetoga uvijek donosi razlučivanje: onima koji vjeruju donosi oproštenje i život, a onima koji ustraju u nevjeri potvrđuje njihovu zarobljenost grijehom.
Ovaj stih (Ivan 20,23) daje Isusovim učenicima autoritet vezan uz opraštanje grijeha, no gramatička struktura grčkog teksta, posebno upotreba perfekta pasivnog ('ἀφέωνται' i 'κεκράτηνται'), ključna je za ispravno razumijevanje Kristove poruke.
Tekst ne sugerira da učenici ili Crkva samovoljno i neovisno odlučuju tko dobiva Božji oprost. Umjesto toga, oni imaju autoritet prepoznati i proglasiti oprost koji je Bog već donio. Crkva, djelujući pod vodstvom Duha Svetoga, time na zemlji samo potvrđuje ono što je Bog već presudio na nebu, ovisno o iskrenom pokajanju i vjeri pojedinca.