Ivan 20,22 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I ovo rekavši puhnu i govori njima: primite Duh Sveti."

1. rekavši Izvornik: εἰπὼν [eipōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškoga roda. Kao vremenski particip aorista označava radnju koja je neposredno prethodila radnji glavnoga glagola ('puhnu'). Značenje: Ova konstrukcija čvrsto povezuje Isusovu riječ poslanja iz prethodnog stiha sa simboličkim činom koji slijedi, pokazujući da poslanje u svijet nije moguće ostvariti bez dara Duha.

2. puhnu Izvornik: ἐνεφύσησεν [enephusēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, koji označava jednokratan, snažan proročki čin. U grčkom izvorniku glagol stoji apsolutno, bez izričitog objekta ('u njih'), čime se sav naglasak stavlja na samu radnju dahnuća. Značenje: Ovaj se glagol u cijelom Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje, ali u grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginti) stoji u Post 2,7 kada Bog 'udahnu' dah života u prvog čovjeka, te u Ez 37,9 pri oživljavanju suhih kostiju. Ivan time prikazuje uskrslog Isusa kao Stvoritelja koji svojim dahom vrši novo stvaranje i oživljuje novu zajednicu.

3. govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Nakon aorista ('puhnu'), pisac prelazi u povijesni prezent kako bi dramatski oživio prizor i istaknuo trajnu važnost Isusovih riječi. Značenje: Riječ tumači simboličku gestu: dah uskrslog Krista nije bezlična sila, nego osobni božanski dar koji se predaje riječju.

4. primite Izvornik: λάβετε [labete] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom imperativa, 2. lice množine. Imperativ aorista ne označava trajni proces, nego trenutačno, cjelovito i odlučno prihvaćanje dara koji se nudi. Značenje: Iako glagol doslovno znači 'uzmite' ili 'primite', u kontekstu božanskog dara on izražava poziv učenicima na unutarnju otvorenost i prihvaćanje onoga što im samo Bog može dati.

5. Duh Sveti Izvornik: πνεῦμα ἅγιον [pneuma hagion] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine srednjega roda, u izvorniku bez određenog člana (anartrijska konstrukcija). Odsutnost člana u grčkom jeziku često stavlja naglasak na narav, kakvoću i djelotvornu silu dara. Značenje: Igra riječi u grčkom jeziku (gdje πνεῦμα znači i 'dah/vjetar' i 'duh') ovdje dolazi do punog izražaja: Isusov fizički dah postaje nositelj Duha Svetoga. Time se ispunjava obećanje iz Iv 7,39 da će Duh biti darovan tek kada Isus bude proslavljen.

Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (20,22) predstavlja vrhunac uskrsnog ukazanja i često se u teologiji naziva 'Ivanovom Pedesetnicom'. Isusov čin dahnjivanja izravno asocira na starozavjetne tekstove, osobito na Postanak 2,7, povlačeći time jasnu i snažnu teološku paralelu. Kao što je pri prvotnom stvaranju Bog udahnuo život u čovjeka kako bi on postao živa duša, tako sada Uskrsli Krist udahnjuje Duha Svetoga u svoje učenike, čime inicira novo duhovno stvaranje i inaugurira Crkvu. Ovaj dar Duha Svetoga nije isključivo prijenos moći ili autoriteta za njihovo predstojeće poslanje, već duboko intiman i ontološki prijenos Isusovog vlastitog božanskog života. Imperativ 'Primite' pritom jasno ukazuje da darivanje Duha zahtijeva aktivan prijem od strane učenika, čime ih Krist oprema svojim nebeskim mirom i opunomoćuje za nošenje poruke pomirenja i opraštanja grijeha čitavom svijetu.