i sagnuvši se gleda povoje gdje leže, ali ipak ne uđe.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i sagnuvši se gleda povoje gdje leže, ali ipak ne uđe.
Dolazi dakle Šimun Petar slijedeći ga i uđe u grob, i promatra povoje gdje leže,
i rubac koji bijaše na glavi Njegovoj, kako ne leži s povojima, nego napose smotan na jednome mjestu.
Tada dakle uđe i drugi učenik, koji prvi dođe na grob, i vidje i povjerova;
jer još ne upoznaše Pismo da On treba od mrtvih ustati.
i rubac koji bijaše na glavi Njegovoj, kako ne leži s povojima, nego napose smotan na jednome mjestu.
I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
καὶ τὸ σουδάριον ὃ ἦν ἐπὶ τῆς κεφαλῆς αὐτοῦ οὐ μετὰ τῶν ὀθονίων κείμενον ἀλλὰ χωρὶς ἐντετυλιγμένον εἰς ἕνα τόπον.¶
kai to soudarion ho ēn epi tēs kephalēs autou ou meta tōn othoniōn keimenon alla chōris entetuligmenon eis hena topon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i rubac koji bijaše na glavi njegovoj ne sa povojima ležeći nego napose smotan na jedno mjesto."
1. rubac Izvornik: τὸ σουδάριον [to soudarion] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom. Izravni je objekt glagola 'promatra' iz prethodnog stiha. Značenje: Riječ je o latinskoj posuđenici (sudarium, od sudor - znoj) koja je izvorno označavala rubac za brisanje znoja s lica, a u pogrebnim se običajima koristila za povezivanje glave i čeljusti pokojnika.
2. koji bijaše na glavi njegovoj Izvornik: ὃ ἦν ἐπὶ τῆς κεφαλῆς αὐτοῦ [ho ēn epi tēs kephalēs autou] Gramatika: Odnosna rečenica s odnosnom zamjenicom u nominativu jednine srednjeg roda i glagolom 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine, uz prijedložni izraz u genitivu. Imperfekt jasno smješta funkciju rupca u prošlo stanje koje je sada zauvijek okončano. Značenje: Podsjeća na prizor ukopa, ali istodobno naglašava da Isusova glava više nije pod tim pokrovom smrtnosti.
3. ne sa povojima ležeći Izvornik: οὐ μετὰ τῶν ὀθονίων κείμενον [ou meta tōn othoniōn keimenon] Gramatika: Niječna čestica uz prijedlog s genitivom množine i particip prezenta u akuzativu jednine srednjeg roda koji se slaže s imenicom 'rubac'. Prijedlog s genitivom izražava zajedništvo ili prostornu pripadnost istoj skupini predmeta. Značenje: Ističe prostornu odvojenost rupca od ostalih lanenih platana, što isključuje mogućnost da su tkanine samo nasumično pale na hrpu.
4. nego napose smotan Izvornik: ἀλλὰ χωρὶς ἐντετυλιγμένον [alla chōris entetuligmenon] Gramatika: Snažni suprotni veznik i prilog odvojenosti praćeni participom perfekta pasivnog u akuzativu jednine srednjeg roda. Perfekt pasivni izriče trajno stanje koje je rezultat prethodno izvršene radnje: rubac je bio savijen i sada tako stoji. Značenje: Glagol znači uredno saviti ili smotati. Ta pojedinost svjedoči o potpunom miru, redu i suverenosti događaja uskrsnuća: za razliku od Lazara koji je izašao svezan i trebao tuđu pomoć da ga odriješe, Isus iza sebe ostavlja uredno složen pokrov.
5. na jedno mjesto Izvornik: εἰς ἕνα τόπον [eis hena topon] Gramatika: Prijedlog smjera s glavnim brojem i imenicom u akuzativu jednine muškog roda. Prijedlog koji inače označava kretanje 'u' ili 'na' ovdje stoji uz glagol stanja (tzv. konstruktna upotreba), označavajući da je rubac bio smotan i odložen na točno određeno mjesto. Značenje: Broj 'jedan' ovdje ima značenje 'poseban, zaseban', čime se dodatno pojačava dojam svjesnog i namjernog čina u praznom grobu.
Ovaj stih (Ivan 20,7) nosi snažnu apologetsku i teološku poruku unutar izvještaja o praznom grobu. Detaljan opis položaja mrtvačkih platna izravno pobija tvrdnje da je Isusovo tijelo bilo ukradeno. Kradljivci grobova djelovali bi u žurbi i panici; sa sobom bi odnijeli tijelo zajedno s platnima ili bi platna strgnuli i ostavili ih u potpunom neredu.
Umjesto toga, prizor koji dočekuje Petra i Ivana odiše nadnaravnim mirom i redom. Uredno smotan rubac ('entetyligmenon'), pažljivo odvojen od ostalih povoja, sugerira svrhovitu i smirenu akciju. Za apostola Ivana, ovaj savršeni red u grobu bio je jasan znak: Isus nije bio odnesen, već je sam ustao od mrtvih i ostavio pogrebne haljine koje mu više nikada neće trebati. To je bio trenutak u kojem je Ivan 'vidio i povjerovao'.