Trčahu pak obojica zajedno; i drugi učenik otrča naprijed brže od Petra i dođe prvi na grob,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Trčahu pak obojica zajedno; i drugi učenik otrča naprijed brže od Petra i dođe prvi na grob,
i sagnuvši se gleda povoje gdje leže, ali ipak ne uđe.
Dolazi dakle Šimun Petar slijedeći ga i uđe u grob, i promatra povoje gdje leže,
i rubac koji bijaše na glavi Njegovoj, kako ne leži s povojima, nego napose smotan na jednome mjestu.
Tada dakle uđe i drugi učenik, koji prvi dođe na grob, i vidje i povjerova;
Dolazi dakle Šimun Petar slijedeći ga i uđe u grob, i promatra povoje gdje leže,
Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
Ἔρχεται οὖν καὶ Σίμων Πέτρος ἀκολουθῶν αὐτῷ καὶ εἰσῆλθεν εἰς τὸ μνημεῖον, καὶ θεωρεῖ τὰ ὀθόνια κείμενα
Erchetai oun kai Simōn Petros akolouthōn autō kai eisēlthen eis to mnēmeion kai theōrei ta othonia keimena
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dolazi dakle Šimun Petar slijedeći njega i uđe u grob, i promatra povoje ležeće"
1. Dolazi dakle Izvornik: Ἔρχεται οὖν [Erchetai oun] Gramatika: Glagol u prezentu medija/pasiva (deponentni), 3. lice jednine, praćen zaključnim ili pripovjednim veznikom. Pripovjedački prezent daje živost dolasku, dok veznik povezuje scenu s prethodnim trčanjem dvojice učenika. Značenje: Nastavlja napetu radnju dolaska na grob: nakon što je mlađi učenik stigao prvi i zastao na ulazu, sada na scenu stupa Petar.
2. slijedeći njega Izvornik: ἀκολουθῶν αὐτῷ [akolouthōn autō] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s osobnom zamjenicom u dativu jednine. Particip prezenta označava trajnu radnju koja je pratila kretanje sve do dolaska na cilj. Značenje: Na prostornoj razini opisuje da je Petar trčao iza drugog učenika, no u Ivanovu evanđelju taj glagol redovito priziva i pojam učeništva, odnosno hodanja za nekim.
3. uđe u grob Izvornik: εἰσῆλθεν εἰς τὸ μνημεῖον [eisēlthen eis to mnēmeion] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, s prijedlogom i imenicom srednjeg roda u akuzativu jednine. Prelazak s historijskog prezenta ('dolazi') na aorist ('uđe') ističe odlučan, jednokratan čin ulaska. Značenje: U skladu sa svojom naglom i poduzetnom naravi, Petar ne zastaje na ulazu poput drugog učenika, nego odmah ulazi u samu grobnu komoru kako bi izbliza ispitao što se dogodilo.
4. promatra Izvornik: θεωρεῖ [theōrei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Ponovno je upotrijebljen historijski prezent koji usporava pripovijedanje i zadržava pažnju na Petrovoj radnji. Značenje: Za razliku od glagola u prethodnom stihu koji označava običan pogled, ovaj glagol označava pažljivo, usredotočeno motrenje čovjeka koji nastoji dokučiti smisao neobičnog prizora pred sobom.
5. povoje ležeće Izvornik: τὰ ὀθόνια κείμενα [ta othonia keimena] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom, praćena participom prezenta u istom padežu. Ovdje je particip iza imenice, čime se naglasak najprije stavlja na same povoje, a potom na njihov položaj. Značenje: Petar izbliza potvrđuje ono što je drugi učenik vidio s ulaza: pogrebna platna stoje na mjestu, prazna i spljoštena, bez tijela koje je u njima bilo. Imena: - Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן Šim'on) / Simōn] (osoba) Znači: Onaj koji čuje / Bog je uslišao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Šim'on, izvedenog iz glagolskog korijena šama' (slušati, čuti, uslišati). Promjena imena: Isus mu je dao aramejski nadimak Kefa (grč. Petros - Petar, 'Stijena'), a u Ivanovu se evanđelju oba imena često navode zajedno kao 'Šimun Petar'.
- Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא Kefa) / Petros] (osoba) Znači: Stijena, kamen Tvorba: Grčki prijevod aramejskog nadimka Kefa (stijena, kamen), od grčke riječi petros. Promjena imena: Nadimak koji je Isus dao Šimunu, sinu Ivanovu (Iv 1,42), označavajući njegovu buduću ulogu čvrste stijene u zajednici učenika.
Ovaj stih (Ivan 20,6) ključan je trenutak u izvješću o uskrsnuću jer bilježi prvi ljudski susret s materijalnim dokazima praznog groba iznutra. Evanđelist vješto koristi glagolska vremena (historijski prezent naspram aorista) kako bi čitatelju dočarao žustrinu situacije i Petrovu poznatu odlučnost da odmah 'uđe u grob', preuzimajući apostolski autoritet i inicijativu.
Najvažnija teološka poruka proizlazi iz pomnog 'promatranja' (theōrei) položaja grobnih platna. Činjenica da su platna 'ležeća', odnosno netaknuta na svom mjestu, ali prazna, pobija svaku sumnju o pljački groba (jer bi pljačkaši tijelo odnijeli zamotano ili bi zavoje u žurbi raskidali i razbacali). Ovaj naoko sitan detalj pruža nevjerojatno snažan rani kršćanski argument jedinstvenog i nadnaravnog karaktera Isusova uskrsnuća, u kojem njegovo novo, proslavljeno tijelo više nije bilo podložno prirodnim zakonima fizike te je jednostavno 'izašlo' iz svojih zavoja.