Trči dakle i dolazi k Šimunu Petru i k drugom učeniku, kojega ljubljaše Isus, i govori im: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje Ga položiše."
Trči dakle i dolazi k Šimunu Petru i k drugom učeniku, kojega ljubljaše Isus, i govori im: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje Ga položiše."
Iziđe dakle Petar i drugi učenik te pođoše na grob.
Trčahu pak obojica zajedno; i drugi učenik otrča naprijed brže od Petra i dođe prvi na grob,
i sagnuvši se gleda povoje gdje leže, ali ipak ne uđe.
Dolazi dakle Šimun Petar slijedeći ga i uđe u grob, i promatra povoje gdje leže,
Trčahu pak obojica zajedno; i drugi učenik otrča naprijed brže od Petra i dođe prvi na grob,
Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka grobu.
ἔτρεχον δὲ οἱ δύο ὁμοῦ· καὶ ὁ ἄλλος μαθητὴς προέδραμεν τάχιον τοῦ Πέτρου καὶ ἦλθεν πρῶτος εἰς τὸ μνημεῖον,
etrechon de hoi duo homou kai ho allos mathētēs proedramen tachion tou Petrou kai ēlthen prōtos eis to mnēmeion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Trčahu pak ta dva zajedno; i taj drugi učenik otrča naprijed brže od tog Petra i dođe prvi u taj grob,"
1. Trčahu pak ta dva zajedno Izvornik: ἔτρεχον δὲ οἱ δύο ὁμοῦ [etrechon de hoi duo homou] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva (3. lice množine) uz čestica 'pak' (δὲ), određeni član s brojem 'dva' i prilog 'zajedno'. Imperfekt prikazuje trajnu radnju u tijeku — obojica su neko vrijeme trčala usporedno. Značenje: Zajednički trk očituje njihovu jednaku revnost, brigu i želju da što prije provjere Marijine riječi o praznome grobu.
2. otrča naprijed Izvornik: προέδραμεν [proedramen] Gramatika: Složeni glagol (prijedlog 'naprijed/ispred' + glagol 'trčati') u aoristu aktivnom, indikativu, 3. lice jednine. Aorist prekida trajanje prethodnog imperfekta i označava konkretan, dovršen čin prestizanja. Značenje: Naglašava polet i gorljivost ljubljenog učenika; ljubav prema Gospodinu daje mu poseban zamah koji ga dovodi pred sam grob prije Petra.
3. brže od tog Petra Izvornik: τάχιον τοῦ Πέτρου [tachion tou Petrou] Gramatika: Komparativ priloga 'brzo' praćen genitivom usporedbe (određeni član i vlastito ime u genitivu jednine muškog roda). Značenje: Ova pojedinost nosi snažan pečat osobnog sjećanja očevica, ali ujedno priprema prizor u kojem će mlađi i brži učenik ipak iz poštovanja prepustiti Petru da prvi uđe u grob (stih 5–6).
4. dođe prvi u taj grob Izvornik: ἦλθεν πρῶτος εἰς τὸ μνημεῖον [ēlthen prōtos eis to mnēmeion] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom (3. lice jednine), redni broj u nominativu jednine muškog roda koji djeluje kao predikatni atribut subjektu, te prijedlog 'u/k' s akuzativom. Značenje: Prijedlog 'eis' ovdje označava dolazak do samog ulaza u grobnicu (kako potvrđuje idući stih u kojem još nije ušao unutra), čime ljubljeni učenik postaje prvi od apostola koji stoji pred otajstvom praznoga groba. Imena: - Petar [Πέτρου (grč. Πέτρος, od aram. כֵּיפָא Kefa) / Petrou] (osoba) Znači: stijena, kamen Tvorba: Grčki prijevod aramejskog nadimka Kefa, izveden od imenice 'petra' (stijena, klisura). Promjena imena: Izvorno ime mu je bilo Šimun (heb. Šim'on, 'onaj koji čuje'), a Isus mu je dao ime Kefa / Petar radi njegove službe predvodnika među učenicima.
Ovaj stih (Ivan 20,4) donosi iznimno dinamičan prikaz ranojutarnje utrke prema praznom grobu, ispunjen narativnom napetošću i dubokom simbolikom. Kroz preciznu upotrebu glagolskih vremena (prijelaz s trajnog imperfekta na brzi aorist), evanđelist majstorski dočarava živu scenu fizičke hitnosti i golemog duhovnog uzbuđenja.
Teološki gledano, tekst uvodi poznatu dinamiku između 'drugog učenika' kao predstavnika intuicije vođene ljubavlju i Petra kao predstavnika apostolskog autoriteta. Iako ljubav trči brže, prva shvaća i stiže na cilj, ona se ipak zaustavlja pred grobom iz poniznosti i poštovanja. Ova evanđeoska utrka ostaje snažna slika crkvenog zajedništva u kojem se različiti darovi – hitrost ljubavi i mudrost poretka – nadopunjuju u susretu s uskrslim Kristom.