Iziđe dakle Petar i drugi učenik te pođoše na grob.
Iziđe dakle Petar i drugi učenik te pođoše na grob.
Trčahu pak obojica zajedno; i drugi učenik otrča naprijed brže od Petra i dođe prvi na grob,
i sagnuvši se gleda povoje gdje leže, ali ipak ne uđe.
Dolazi dakle Šimun Petar slijedeći ga i uđe u grob, i promatra povoje gdje leže,
i rubac koji bijaše na glavi Njegovoj, kako ne leži s povojima, nego napose smotan na jednome mjestu.
i sagnuvši se gleda povoje gdje leže, ali ipak ne uđe.
I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe.
καὶ παρακύψας βλέπει κείμενα τὰ ὀθόνια, οὐ μέντοι εἰσῆλθεν.¶
kai parakupsas blepei keimena ta othonia ou mentoi eisēlthen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i sagnuvši se gleda ležeće povoje, ne ipak uđe."
1. sagnuvši se Izvornik: παρακύψας [parakupsas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('gleda') ili ga prati kao način na koji se pogled odvija. Značenje: Doslovno znači sagnuti se naprijed i ustranu kako bi se zavirilo u nešto. Budući da su ulazi u židovske grobove u stijeni bili vrlo niski, učenik se morao duboko sagnuti da bi s vanjske strane pogledao u unutrašnjost.
2. gleda Izvornik: βλέπει [blepei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Riječ je o pripovjedačkom (historijskom) prezentu koji prošlu radnju donosi živo pred oči čitatelja. Značenje: Označava osnovno osjetilno zamjećivanje, odnosno prvi fizički pogled kojim učenik s ulaza registrira prisutnost predmeta u grobu, za razliku od kasnijeg dubljeg promatranja i shvaćanja.
3. ležeće Izvornik: κείμενα [keimena] Gramatika: Particip prezenta medija ili pasiva u akuzativu množine srednjeg roda, stavljen u predikativni položaj ispred člana i imenice. Takav redoslijed riječi stavlja snažan naglasak na samo stanje u kojem se predmeti nalaze. Značenje: Glagol opisuje nešto što mirno počiva ili je odloženo na svome mjestu. Naglasak je na tome da povoji nisu razbacani u žurbi, nego leže spušteni ondje gdje je tijelo bilo položeno.
4. povoje Izvornik: τὰ ὀθόνια [ta othonia] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine s određenim članom. Određeni član upućuje na već poznate pogrebne tkanine kojima je Isusovo tijelo bilo obavijeno pri ukopu. Značenje: Označava lanene trake ili platna kojima se po židovskom običaju omatalo tijelo pokojnika zajedno s miomirisima. Njihova prisutnost u grobu prvi je opipljivi znak da tijelo nije ukradeno, jer kradljivci ne bi skidali povoje.
5. ne ipak uđe Izvornik: οὐ μέντοι εἰσῆλθεν [ou mentoi eisēlthen] Gramatika: Spoj niječne čestice i suprotnog veznika praćen glagolom u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima odsutnost radnje kao konačnu činjenicu u tom trenutku. Značenje: Izražava suzdržanost ljubljenog učenika pred tajnom groba ili njegovo poštovanje prema Petru kojemu prepušta prvenstvo ulaska, unatoč tomu što je sam prvi dotrčao.
Ovaj stih (Ivan 20,5) bilježi trenutak kada 'drugi učenik' (tradicija ga poistovjećuje s Ivanom) zaviruje u prazan Isusov grob. Mirno položena platna, koja su zadržala oblik Isusova tijela kao svojevrsna 'prazna čahura', izravan su i snažan dokaz koji isključuje svaku mogućnost ljudske intervencije ili krađe. Kradljivci tijela bi u žurbi povojna platna razbacali, potrgali ili tijelo odnijeli zajedno s njima.
Učenikovo oklijevanje da prijeđe prag grobnice, unatoč tome što je stigao prvi, odražava duboko strahopoštovanje i zapanjenost pred neshvatljivim misterijem kojem svjedoči. Istovremeno, to zaustavljanje ima i eklezijalno značenje: prepuštajući Petru čast da prvi uđe i ispita grob, Ivan ukazuje na prvenstvo i pastoralni autoritet koji Petar ima unutar apostolskog zbora.