Tada dakle uđe i drugi učenik, koji prvi dođe na grob, i vidje i povjerova;
Tada dakle uđe i drugi učenik, koji prvi dođe na grob, i vidje i povjerova;
jer još ne upoznaše Pismo da On treba od mrtvih ustati.
Otiđoše dakle učenici ponovno k sebi.
Marija pak stajaše vani kod groba plačući. Kako dakle plakaše, zaviri u grob,
i promatra dva anđela u bijelome gdje sjede, jednoga kod glave i jednoga kod nogu, gdje ležaše tijelo Isusovo.
Otiđoše dakle učenici ponovno k sebi.
Onda otidoše opet učenici doma.
ἀπῆλθον οὖν πάλιν πρὸς αὐτοὺς οἱ μαθηταί.¶
apēlthon oun palin pros autous hoi mathētai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Otiđoše dakle ponovno k sebi [oni] učenici."
1. Otiđoše Izvornik: ἀπῆλθον [apēlthon] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, indikativ, 3. lice množine: jednokratna, dovršena radnja odlaska s mjesta događaja. Značenje: Zaokružuje prizor dvojice učenika na grobu; nakon što su vidjeli znakove u grobu, napuštaju mjesto, čime pozornica ostaje slobodna za osobni susret uskrslog Gospodina i Marije.
2. dakle ponovno Izvornik: οὖν πάλιν [oun palin] Gramatika: Zaključni veznik (dakle, stoga) praćen prilogom koji označava povratak u prijašnje stanje ili mjesto (ponovno, natrag). Značenje: Povezuje njihov odlazak s onim što su upravo doživjeli u grobu: budući da ondje više nisu imali što istraživati, vraćaju se odakle su došli.
3. k sebi Izvornik: πρὸς αὐτοὺς [pros autous] Gramatika: Prijedlog smjera s akuzativom množine osobne zamjenice u 3. licu, koja ovdje ima povratno značenje (doslovno: 'k samima sebi'). Značenje: Grčki idiom koji znači 'svojoj kući' ili 'u svoje boravište'. Učenici se vraćaju u svoju svakodnevicu i zaklon, u snažnom kontrastu s Marijom koja u idućem stihu ostaje kod groba.
4. [oni] učenici Izvornik: οἱ μαθηταί [hoi mathētai] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine s određenim članom, vršitelj radnje u rečenici. Značenje: Odnosi se na Petra i ljubljenog učenika iz prethodnih stihova, koji predstavljaju prvu apostolsku zajednicu svjedoka praznoga groba.
Ovaj stih (Ivan 20:10) vjerno prikazuje trenutak ljudske zbunjenosti i tišine uoči potpunog otkrivenja. Nakon što su na vlastite oči svjedočili praznom grobu i uredno složenim povojima, Petar i Ivan se povlače natrag u svoje prebivalište. Njihov povratak nije nužno znak nevjere ili gubitka nade, već odražava stanje promišljanja i činjenicu da još uvijek nisu razumjeli Pismo koje govori da Isus mora ustati od mrtvih (kako to izričito navodi prethodni stih). Njihov odlazak 'k sebi' također naglašava prirodnu ljudsku potrebu za povlačenjem u poznato okruženje kada se suočimo s nečim što nadilazi naš razum. Ovo povlačenje ujedno postavlja scenu za ono što slijedi – dok se učenici vraćaju kući, Marija Magdalena ostaje plakati kod groba i upravo njoj će se uskrsli Krist prvoj ukazati. Stih nas podsjeća da se vjera ne rađa uvijek trenutno iz samih dokaza (praznog groba), već često zahtijeva vrijeme, susret sa živim Bogom i prosvjetljenje odozgo.