Otiđoše dakle učenici ponovno k sebi.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Otiđoše dakle učenici ponovno k sebi.
Marija pak stajaše vani kod groba plačući. Kako dakle plakaše, zaviri u grob,
i promatra dva anđela u bijelome gdje sjede, jednoga kod glave i jednoga kod nogu, gdje ležaše tijelo Isusovo.
I govore joj oni: "Ženo, zašto plačeš?" Govori im: "Jer uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje Ga položiše."
Rekavši to, okrenu se natrag i promatra Isusa gdje stoji, i ne znavaše da je to Isus.
i promatra dva anđela u bijelome gdje sjede, jednoga kod glave i jednoga kod nogu, gdje ležaše tijelo Isusovo.
I vidje dva anđela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
καὶ θεωρεῖ δύο ἀγγέλους ἐν λευκοῖς καθεζομένους ἕνα πρὸς τῇ κεφαλῇ καὶ ἕνα πρὸς τοῖς ποσίν, ὅπου ἔκειτο τὸ σῶμα τοῦ Ἰησοῦ.
kai theōrei duo angelous en leukois kathezomenous hena pros tēa kephalēa kai hena pros tois posin hopou ekeito to sōma tou Iēsou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i gleda dva anđela u bijelima sjedeći jednoga kod [one] glave i jednoga kod [onih] nogu, gdje ležaše [ono] tijelo [onoga] Isusa."
1. gleda Izvornik: θεωρεῖ [theōrei] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, indikativ, 3. lice jednine; pripovjedački (historijski) prezent koji prošli događaj donosi pred oči čitatelja kao da se upravo zbiva. Značenje: Označava pažljivo promatranje i zamjećivanje nečega neobičnog, pri čemu nagli prijelaz u prezent naglašava dramatičnost prizora u grobu.
2. dva anđela u bijelima sjedeći Izvornik: δύο ἀγγέλους ἐν λευκοῖς καθεζομένους [duo angelous en leukois kathezomenous] Gramatika: Akuzativ množine imenice muškog roda uz prijedložni izraz u dativu množine srednjeg roda (poimeničeni pridjev 'u bijelim [haljinama]') i particip prezenta medija/pasiva u akuzativu množine. Značenje: Bijela boja u biblijskoj simbolici označava nebesku slavu i Božju prisutnost, dok mirno sjedenje dvaju nebeskih glasnika svjedoči o dovršenom djelu i spokojnoj pobjedi nad smrću.
3. jednoga kod [one] glave i jednoga kod [onih] nogu Izvornik: ἕνα πρὸς τῇ κεφαλῇ καὶ ἕνα πρὸς τοῖς ποσίν [hena pros tē kephalē kai hena pros tois posin] Gramatika: Brojevni pridjevi u akuzativu jednine muškog roda (u apoziciji prema 'dva anđela') praćeni prijedlogom s dativom mjesta koji označava neposrednu blizinu. Značenje: Položaj dvaju anđela na suprotnim krajevima kamenog ležaja snažno doziva u pamćenje dva kerubina na krajevima Pomirilišta (poklopca Kovčega saveza u Izl 25,18-22): Isusov prazni grob postaje novo svetište Božje prisutnosti i pomirenja.
4. ležaše Izvornik: ἔκειτο [ekeito] Gramatika: Glagol u imperfektu medija/pasiva (deponentni glagol), indikativ, 3. lice jednine: označava prošlo trajno stanje koje je sada završeno. Značenje: Imperfekt ovdje ima vrijednost prošlog stanja ('bijaše ležalo'): naglašava da je tijelo ondje počivalo neko vrijeme, ali ga na tom mjestu više nema.
5. [ono] tijelo [onoga] Isusa Izvornik: τὸ σῶμα τοῦ Ἰησοῦ [to sōma tou Iēsou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena posvojnim genitivom vlastitog imena s određenim članom. Značenje: Ističe stvarnost Isusove tjelesne smrti i ukopa, ali i tjelesnost njegova uskrsnuća: isto ono tijelo koje je bilo položeno na to mjesto sada je uskrišeno. Imena: - Isus [Ἰησοῦ (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsou] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od skraćenog Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Ivanova evanđelja (Ivan 20,12) vizualno je i teološki iznimno slojevit te funkcionira kao dramatičan vrhunac narativa o praznom grobu. Pretvarajući mjesto duboke ljudske tuge u svetište, evanđelist namjerno koristi sliku dva anđela postavljena na krajevima prostora gdje je ležalo tijelo kako bi asocirao čitatelja na starozavjetni Kovčeg saveza i Pomirilište. Tom moćnom simbolikom sugerira se da Kristova smrt predstavlja konačnu žrtvu koja je ostvarila trajno pomirenje između Boga i cijelog čovječanstva.
Mirni položaj anđela u blještavoj bjelini posreduje dubok osjećaj dovršenosti i pobjedničkog spokoja neposredno nakon neizrecive drame raspeća. Kroz tu viziju, Isusov grob prestaje biti zlokobnim simbolom propadanja i svršetka, a postaje mjestom božanske pobjede, trijumfa života nad smrću i središtem iz kojeg izvire vječna nada za čitav svijet.