i promatra dva anđela u bijelome gdje sjede, jednoga kod glave i jednoga kod nogu, gdje ležaše tijelo Isusovo.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i promatra dva anđela u bijelome gdje sjede, jednoga kod glave i jednoga kod nogu, gdje ležaše tijelo Isusovo.
I govore joj oni: "Ženo, zašto plačeš?" Govori im: "Jer uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje Ga položiše."
Rekavši to, okrenu se natrag i promatra Isusa gdje stoji, i ne znavaše da je to Isus.
Govori joj Isus: "Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?" Ona, misleći da je vrtlar, govori Mu: "Gospodine, ako si Ga ti odnio, reci mi gdje si Ga položio, i ja ću Ga uzeti."
Govori joj Isus: "Marijo!" Okrenuvši se, ona Mu govori hebrejski: "Rabbuni!" – što znači: "Učitelju!"
Rekavši to, okrenu se natrag i promatra Isusa gdje stoji, i ne znavaše da je to Isus.
I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.
Καὶ ταῦτα εἰποῦσα ἐστράφη εἰς τὰ ὀπίσω καὶ θεωρεῖ τὸν Ἰησοῦν ἑστῶτα καὶ οὐκ ᾔδει ὅτι ὁ Ἰησοῦς ἐστιν.
Kai tauta eipousa estraphē eis ta opisō kai theōrei ton Iēsoun hestōta kai ouk ēdei hoti ho Iēsous estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ova rekavši okrenu se u ta natrag i promatra toga Isusa stojećega i ne znavaše da Isus jest."
1. Ova rekavši okrenu se u ta natrag Izvornik: ταῦτα εἰποῦσα ἐστράφη εἰς τὰ ὀπίσω [tauta eipousa estraphē eis ta opisō] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine ženskog roda označava radnju koja prethodi glavnom glagolu. Glavni glagol je u aoristu pasivnom indikativa, 3. lice jednine, s povratnim (medijalnim) značenjem ('okrenu se'). Značenje: Marija se okreće od unutrašnjosti groba prema vanjskom prostoru vrta. Taj fizički okret od praznog groba priprema pozornicu za susret sa živim Uskrslim, no ona u tom trenutku još uvijek gleda unatrag u prošlost i smrt.
2. promatra toga Isusa stojećega Izvornik: θεωρεῖ τὸν Ἰησοῦν ἑστῶτα [theōrei ton Iēsoun hestōta] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, uz objekt u akuzativu i particip perfekta aktivnog u akuzativu jednine muškog roda. Particip perfekta označava trajno stanje proizašlo iz prethodne radnje ('koji je stao i ondje stoji'). Značenje: Glagol označava pažljivo promatranje i uočavanje fizičke prisutnosti, ali još ne i duhovno prepoznavanje. Dok je Isusovo tijelo prije ležalo u grobu, on sada 'stoji' – uspravni položaj u biblijskoj simbolici znak je života, pobjede i uskrsnuća.
3. i ne znavaše da Isus jest Izvornik: καὶ οὐκ ᾔδει ὅτι Ἰησοῦς ἐστιν [kai ouk ēdei hoti Iēsous estin] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, koji za ovaj glagol ima značenje imperfekta ('nije znala' kao trajno stanje u prošlosti). U zavisnoj rečenici stoji prezent indikativa ('jest'), čime se zadržava izravna perspektiva trenutka. Značenje: Neprepoznavanje Uskrsloga česta je pojava u izvještajima o ukazanjima (poput učenika na putu u Emaus). Uzrok nije samo u suzama ili polumraku, nego u činjenici da uskrsli Krist ima preobraženo tijelo te se ne može prepoznati pukim naravnim pogledom dok se sam ne objavi. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous (Yeshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša' (spasiti).
Ovaj stih (Iv 20,14) izvanredno oslikava dramatičan trenutak ljudskog stanja na granici između očaja i uskrsne radosti. Marija Magdalena utjelovljuje duboki duhovni paradoks: njezine oči jasno vide i promatraju Isusa koji trajno i pobjednički stoji pred njom, ali njezina svijest, zaslijepljena tugom i racionalnim iščekivanjima, sprječava istinsko prepoznavanje. Zbog toga se njezin pogled zadržava samo na tjelesnoj, izvanjskoj stvarnosti.
Teološka poruka je da golo ljudsko promatranje nije dovoljno za zahvaćanje istine Uskrsnuća. Spoznaja Uskrslog Krista nadilazi osjetila; to nije čin ljudske oštroumnosti već dar milosti i objave. Tek kad je Uskrsli osobno oslovi imenom u sljedećim stihovima, njezino će se unutarnje oko otvoriti, dokazujući da vjera zahtijeva dubok, osoban i relacijski susret koji inicira sâm Bog.