i govorahu: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako sada govori: 'S Neba sam sišao'?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i govorahu: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako sada govori: 'S Neba sam sišao'?"
Odgovori Isus i reče im: "Ne mrmljajte među sobom.
Nitko ne može doći k Meni ako ga ne privuče Otac koji Me posla, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Napisano je u Prorocima: 'I bit će svi poučeni od Boga.' Svaki koji je čuo od Oca i naučio, dolazi k Meni;
ne da je tko vidio Oca, osim Onaj koji je od Boga; On je vidio Oca.
Nitko ne može doći k Meni ako ga ne privuče Otac koji Me posla, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
οὐδεὶς δύναται ἐλθεῖν πρός με, ἐὰν μὴ ὁ πατὴρ ὁ πέμψας με ἑλκύσῃ αὐτόν, κἀγὼ ἀναστήσω αὐτὸν ἐν τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ.
oudeis dunatai elthein pros me ean mē ho patēr ho pempsas me helkusē auton kagō anastēsō auton en tēa eschatē hēmera
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nitko može doći k meni, ako ne taj Otac taj poslavši me privuče njega, i ja uskrisit ću njega u tom posljednjem danu."
1. Nitko može doći Izvornik: οὐδεὶς δύναται ἐλθεῖν [oudeis dunatai elthein] Gramatika: Niječna zamjenica u nominativu jednine na samom početku rečenice radi naglaska, uz prezent indikativa glagola 'moći' i infinitiv aorista glagola 'doći'. U grčkom jedna negacija ('oudeis') negira cijelu rečenicu, dok hrvatski standard traži dvostruku negaciju ('nitko ne može'). Značenje: Izriče potpunu ljudsku nemoć da se vlastitim snagama ili naravnim rasuđivanjem pristupi Isusu; u Ivanovu evanđelju 'doći k Isusu' istoznačnica je za povjerovati u Njega.
2. ako ne Izvornik: ἐὰν μὴ [ean mē] Gramatika: Pogodbeni veznik s niječnom česticom koji uvodi izuzetak i zahtijeva konjunktiv u zavisnoj rečenici. Značenje: Postavlja apsolutni i jedini uvjet pod kojim se ljudska nemoć prevladava — božansku inicijativu Oca.
3. taj Otac taj poslavši me Izvornik: ὁ πατὴρ ὁ πέμψας με [ho patēr ho pempsas me] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena ponovljenim određenim članom i participom aorista aktiva u atributivnom položaju ('Otac, onaj koji me poslao'). Značenje: Odgovor na prigovor iz 42. stiha: Isusov pravi izvor nije Josip nego nebeski Otac čije je poslanje temelj cijelog Isusova djelovanja.
4. privuče Izvornik: ἑλκύσῃ [helkusē] Gramatika: Glagol u aoristu konjunktiva aktiva, treće lice jednine. Konjunktiv aorista nakon 'ean mē' označava djelotvoran božanski zahvat koji prethodi čovjekovu dolasku. Značenje: Glagol osnovnog značenja 'vući, privlačiti' (koristi se u Septuaginti u Jeremiji 31,3 za privlačenje Božjom ljubavlju, a u Ivanu 12,32 za Krista uzdignutog na križ). Ne označava prisilu protiv ljudske volje, nego unutarnje djelovanje Božje milosti i pouke (kako objašnjava idući stih) koje oslobađa srce da prepozna Istinu.
5. i ja uskrisit ću Izvornik: κἀγὼ ἀναστήσω [kagō anastēsō] Gramatika: Krasis (stapanje veznika 'kai' i naglašene osobne zamjenice 'egō') uz futur indikativa aktiva, prvo lice jednine. Spoj 'kagō' snažno ističe Isusovu osobnu ulogu u suodnosu s Očevim djelovanjem. Značenje: Pokazuje savršeno jedinstvo Oca i Sina u djelu spasenja: ono što Otac započinje privlačenjem čovjeka k vjeri, Sin dovršava darom uskrsnuća na vječni život.
6. u tom posljednjem danu Izvornik: ἐν τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ [en tēa eschatē hēmera] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine ženskog roda i određenim članom koji označava vrijeme zbivanja. Značenje: Eshatološki izraz karakterističan za ovaj govor (Iv 6,39.40.44.54) koji povezuje sadašnje prihvaćanje Kruha života s konačnim preobraženjem i pobjedom nad smrću na svršetku povijesti.
Ovaj stih (Ivan 6,44) iznimno je važan tekst za razumijevanje suverenosti Božje milosti u spasenju. Krist jasno izjavljuje da, zbog inherentne duhovne nemoći, niti jedan čovjek nema sposobnost samoinicijativno doći k Njemu i povjerovati. Prvi korak i sama moć za spasenje proizlaze isključivo od Boga Oca koji vjernika duhovno i učinkovito 'privlači' (helkyō). To božansko privlačenje nije puka vanjska pozivnica, već dubinski nutarnji rad na ljudskom srcu koji omogućava pravi odziv vjere.
Nadalje, stih pruža snažno obećanje o vječnoj sigurnosti. Oni koje Otac privuče dolaze Sinu, a Sin im garantira konačno uskrsnuće. Time spasenje nije definirano samo kao oslobođenje od prošlih grijeha, već kao neopoziv i siguran proces koji čuva cjelokupnu osobu kroz vrijeme i proteže se u vječnost, jamčeći potpunu pobjedu nad smrću u 'posljednji dan'.