Jer ovo je Volja Oca Mojega: da svaki koji gleda Sina i vjeruje u Njega ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer ovo je Volja Oca Mojega: da svaki koji gleda Sina i vjeruje u Njega ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."
Mrmljahu dakle Židovi o Njemu jer reče: "Ja sam kruh koji je sišao s Neba";
i govorahu: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako sada govori: 'S Neba sam sišao'?"
Odgovori Isus i reče im: "Ne mrmljajte među sobom.
Nitko ne može doći k Meni ako ga ne privuče Otac koji Me posla, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
i govorahu: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako sada govori: 'S Neba sam sišao'?"
I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siđoh s neba?
καὶ ἔλεγον· οὐχ οὗτός ἐστιν Ἰησοῦς ὁ υἱὸς Ἰωσήφ, οὗ ἡμεῖς οἴδαμεν τὸν πατέρα καὶ τὴν μητέρα; πῶς νῦν λέγει οὗτος ὅτι ἐκ τοῦ οὐρανοῦ καταβέβηκα;¶
kai elegon ouch houtos estin Iēsous ho huios Iōsēph hou hēmeis oidamen ton patera kai tēn mētera pōs nun legei houtos hoti ek tou ouranou katabebēka
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I govorahu: Nije li ovaj jest Isus taj sin Josipov, kojega mi znamo tog oca i tu majku? Kako sada govori da: Iz tog neba sišao sam?"
1. govorahu Izvornik: ἔλεγον [elegon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, treće lice množine. Imperfekt opisuje radnju koja traje ili se ponavlja — jedan drugomu su neprestano govorili i razrađivali svoj prigovor. Značenje: Pokazuje kako se početno mrmljanje pretvara u artikulirano međusobno uvjeravanje kojim odbacuju Isusovu tvrdnju.
2. Nije li ovaj Izvornik: οὐχ οὗτός [ouch houtos] Gramatika: Niječna čestica 'ouch' u pitanju u grčkom jeziku redovito uvodi retoričko pitanje na koje se očekuje potvrdan odgovor ('Zar ovo nije...? Da, jest!'). Pokazna zamjenica 'houtos' (ovaj) u kontekstu nosi prizvuk podcjenjivanja ili obične, svima poznate svakodnevice. Značenje: Sugovornici smatraju da je Isusov identitet posve očit i iscrpljen njegovim zemaljskim podrijetlom, zbog čega im je njegova tvrdnja o nebeskom silasku neprihvatljiva.
3. mi znamo Izvornik: ἡμεῖς οἴδαμεν [hēmeis oidamen] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica prvog lica množine u nominativu uz glagol u perfektu s prezentskim značenjem ('znati'). Uključivanje zamjenice 'hēmeis' (mi sami) snažno ističe subjekt. Značenje: Tipična ivanovska ironija: sugovornici samouvjereno tvrde 'mi znamo' njegovo podrijetlo (roditelje iz Nazareta), a upravo ih to izvanjsko, površno znanje sprječava da spoznaju njegovo pravo podrijetlo u Bogu Ocu.
4. Kako sada govori Izvornik: πῶς νῦν λέγει [pōs nun legei] Gramatika: Upitni prilog načina uz vremenski i logički prilog 'nun' (sada, u ovim okolnostima) te prezent indikativa aktiva. Značenje: Prilog 'sada' suprotstavlja njihovo dugogodišnje poznavanje Isusove obitelji njegovoj trenutnoj objavi, izražavajući nevjericu kako netko s poznatim ljudskim rodoslovljem može polagati pravo na nebesko podrijetlo.
5. sišao sam Izvornik: καταβέβηκα [katabebēka] Gramatika: Glagol u perfektu aktiva, prvo lice jednine (u izravnom govoru uvedenom veznikom 'hoti'). Za razliku od aoristnog participa u prethodnom stihu, perfekt označava prošlu radnju čije posljedice trajno ostaju u sadašnjosti ('sišao sam i sada sam ovdje među vama'). Značenje: Perfekt naglašava ne samo čin dolaska s neba, nego i trajno stanje Isusove prisutnosti na zemlji kao Onoga koji nosi nebeski život. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa 'Jah' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Josip [Ἰωσήφ (heb. יוֹסֵף Yosef) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka (Bog) doda / umnoži Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Josef, izvedenog od glagolskog korijena 'jasaf' što znači dodati, uvećati ili pridodati (u izvorniku je u genitivu, pa je u prijevodu posvojni pridjev 'Josipov').
Ovaj stih (Ivan 6,42) prikazuje klasičan sukob između ljudske logike (naravnog razuma) i duhovne objave. Mnoštvo promatra Isusa isključivo kroz prizmu Njegovog tjelesnog podrijetla (kao sina Josipova), odbacujući mogućnost da bi Bog mogao djelovati kroz nešto tako obično i svakodnevno poznato.
Teološki gledano, ovo je jedan od ključnih trenutaka Ivanovog evanđelja u kojem se naglašava 'skandal utjelovljenja'. Isusova tvrdnja o preegzistenciji ('iz neba siđoh') razbija njihove uske koncepte o Mesiji, pozivajući čitatelja da prijeđe od onoga što 'mi znamo' o Njemu (povijesni, tijelom ograničeni Isus) na ono što On sam o sebi objavljuje (Božji Sin, kruh s neba).