A ovo je Volja Onoga koji Me posla: da sve što Mi je dao — ne izgubim ništa od toga, nego da to uskrisim u posljednji dan.
A ovo je Volja Onoga koji Me posla: da sve što Mi je dao — ne izgubim ništa od toga, nego da to uskrisim u posljednji dan.
Jer ovo je Volja Oca Mojega: da svaki koji gleda Sina i vjeruje u Njega ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."
Mrmljahu dakle Židovi o Njemu jer reče: "Ja sam kruh koji je sišao s Neba";
i govorahu: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako sada govori: 'S Neba sam sišao'?"
Odgovori Isus i reče im: "Ne mrmljajte među sobom.
Mrmljahu dakle Židovi o Njemu jer reče: "Ja sam kruh koji je sišao s Neba";
Tada vikahu Jevreji na njega što reče: ja sam hljeb koji siđe s neba.
Ἐγόγγυζον οὖν οἱ Ἰουδαῖοι περὶ αὐτοῦ ὅτι εἶπεν· ἐγώ εἰμι ὁ ἄρτος ὁ καταβὰς ἐκ τοῦ οὐρανοῦ·
Egonguzon oun hoi Ioudaioi peri autou hoti eipen egō eimi ho artos ho katabas ek tou ouranou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mrmljali su dakle ti Židovi o njemu jer reče: Ja jesam taj kruh taj sišavši iz tog neba;"
1. Mrmljali su Izvornik: Ἐγόγγυζον [Egonguzon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, treće lice množine. Imperfekt označava trajnu, nesvršenu ili ponavljanu radnju u prošlosti — prigušeno negodovanje koje je započelo i nastavilo trajati među prisutnima. Značenje: Onomatopejski glagol koji oponaša tihi žamor i prigovaranje. Izravno priziva starozavjetno mrmljanje Izraelaca u pustinji (Septuaginta koristi isti glagol za pobunu oko mane u Izlasku 16), čime evanđelist pokazuje da sugovornici ponavljaju nevjeru svojih otaca upravo pred pravim Kruhom s neba.
2. dakle Izvornik: οὖν [oun] Gramatika: Zaključni i pripovjedni veznik koji povezuje novu reakciju s prethodnim Isusovim riječima. Značenje: Označava da je negodovanje izravna posljedica Isusove netom izrečene tvrdnje o nebeskom podrijetlu i uskrsnuću u posljednji dan.
3. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, treće lice jednine. Aorist ovdje sažima prethodnu Isusovu izjavu kao zaokruženu, izrečenu cjelinu na koju se slušatelji sada referiraju. Značenje: Naglašava konkretnu, jasno izgovorenu tvrdnju koja je postala kamen spoticanja.
4. Ja jesam Izvornik: ἐγώ εἰμι [egō eimi] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica prvog lica jednine u nominativu uz prezent indikativa glagola 'biti'. Budući da grčki glagol već u sebi sadrži lice, dodavanje zamjenice 'egō' stvara snažan naglasak na subjektu. Značenje: Svečana formula božanskog samoočitovanja u Ivanovu evanđelju koja odjekuje Božjim imenom iz Izlaska 3,14. Isus ne kaže samo da daje kruh, nego da On sam u svojoj osobi jest taj spasonosni dar.
5. taj kruh taj sišavši Izvornik: ὁ ἄρτος ὁ καταβὰς [ho artos ho katabas] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena ponovljenim određenim članom i participom aorista aktiva u nominativu jednine. Ponovljeni član postavlja particip u atributivni položaj ('kruh, onaj koji je sišao'), dok aorist participa označava jedinstven, dovršen događaj silaska u prošlosti. Značenje: Aoristni particip upućuje na povijesni događaj utjelovljenja: Isus je u konkretnom trenutku ušao u svijet s neba, za razliku od mane koja je bila tek prolazna predslika.
6. iz tog neba Izvornik: ἐκ τοῦ οὐρανοῦ [ek tou ouranou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine i određenim članom. Prijedlog 'ek' s genitivom izražava podrijetlo i izlazak iz unutrašnjosti nekog prostora. Značenje: Ističe da je nebo stvarno ishodište Isusova bića i poslanja, odnosno da On dolazi iz same Božje prisutnosti. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaioi] (narod) Znači: Slavljeni, Hvaljeni (pripadnici Judina plemena) Tvorba: Izvedeno iz imena plemena i pokrajine Judeje, prema praocu Judi (heb. Yehudah), od glagolskog korijena 'jadah' što znači slaviti ili zahvaljivati.
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 6,41) savršeno prikazuje sukob između ograničenog ljudskog razumijevanja i božanske objave. Mnoštvo reagira nevjericom na Isusove tvrdnje, oponašajući pobunu i 'mrmljanje' svojih predaka u pustinji. Njihov glavni problem leži u tome što ne mogu pomiriti Isusovo ljudsko obličje i zemaljsko podrijetlo s Njegovom nevjerojatnom tvrdnjom da je sišao izravno od Boga.
Teološki, ovaj stih duboko naglašava doktrinu Isusovog božanstva i Njegovog preegzistentnog stanja. Preko moćne identifikacije 'Ja sam' i tvrdnje da je 'kruh koji je sišao iz neba', Isus nedvosmisleno objavljuje da spasenje i istinski život dolaze isključivo kroz Njega, tražeći od ljudi da prevladaju svoje materijalističke predrasude i povjeruju u Njegovo nebesko podrijetlo.