jer sam sišao s Neba ne da činim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
jer sam sišao s Neba ne da činim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla.
A ovo je Volja Onoga koji Me posla: da sve što Mi je dao — ne izgubim ništa od toga, nego da to uskrisim u posljednji dan.
Jer ovo je Volja Oca Mojega: da svaki koji gleda Sina i vjeruje u Njega ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."
Mrmljahu dakle Židovi o Njemu jer reče: "Ja sam kruh koji je sišao s Neba";
i govorahu: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako sada govori: 'S Neba sam sišao'?"
Jer ovo je Volja Oca Mojega: da svaki koji gleda Sina i vjeruje u Njega ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."
A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
τοῦτο γάρ ἐστιν τὸ θέλημα τοῦ πατρός μου, ἵνα πᾶς ὁ θεωρῶν τὸν υἱὸν καὶ πιστεύων εἰς αὐτὸν ἔχῃ ζωὴν αἰώνιον, καὶ ἀναστήσω αὐτὸν ἐγὼ ἐν τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ.¶
touto gar estin to thelēma tou patros mou ina pas ho theōrōn ton huion kai pisteuōn eis auton echē zōēn aiōnion kai anastēsō auton egō en tēa eschatē hēmera
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo naime jest ta volja tog Oca mojega, da svaki onaj gledajući tog Sina i vjerujući u njega ima život vječni, i uskrisit ću njega ja taj posljednji dan."
1. Ovo naime jest Izvornik: τοῦτο γάρ ἐστιν [touto gar estin] Gramatika: Pokazna zamjenica uz uzročnu česticu koja objašnjava i produbljuje prethodnu misao, te glagol 'biti' u prezentu. Značenje: Dok je prethodni stih opisao Očevu volju iz perspektive Božjeg suverenog dara, ova rečenica objašnjava kako se ta ista volja ostvaruje kroz ljudski odgovor vjere.
2. svaki onaj gledajući... i vjerujući Izvornik: πᾶς ὁ θεωρῶν... καὶ πιστεύων [pas ho theōrōn... kai pisteuōn] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda i jedan određeni član koji povezuje dva glagolska pridjeva (participa) prezenta aktiva. Zajednički član pokazuje da se radi o istoj osobi, a prezenti označavaju trajno, postojano gledanje i vjerovanje. Značenje: Glagol za 'gledanje' ovdje ne označava površan fizički pogled (poput onoga u 36. stihu), nego pažljivo promatranje koje prepoznaje Isusov pravi identitet i neodvojivo prelazi u trajnu vjeru.
3. u njega Izvornik: εἰς αὐτὸν [eis auton] Gramatika: Prijedlog s akuzativom osobne zamjenice koji u osnovi označava kretanje prema unutra ili prema cilju. Značenje: Karakterističan izraz za vjeru u ovom evanđelju: vjera nije samo intelektualno slaganje, nego dinamično kretanje osobe, potpuno predanje i oslanjanje na Sina.
4. ima život vječni Izvornik: ἔχῃ ζωὴν αἰώνιον [echē zōēn aiōnion] Gramatika: Glagol u prezentu konjunktiva, aktiv, 3. lice jednine, s imenicom i pridjevom u akuzativu jednine ženskog roda bez člana. Prezent konjunktiva naglašava trajno posjedovanje koje započinje već sada. Značenje: Vječni život (božanski život budućega vijeka) nije tek nagrada nakon smrti, nego stvarnost koju vjernik počinje trajno posjedovati već u sadašnjosti kroz zajedništvo sa Sinom.
5. uskrisit ću njega ja Izvornik: ἀναστήσω αὐτὸν ἐγὼ [anastēsō auton egō] Gramatika: Glagol u futuru indikativa, aktiv, 1. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u akuzativu muškog roda i izričito navedenu osobnu zamjenicu 'ja' u nominativu. Budući da je lice već sadržano u glagolu, dodavanje zamjenice 'ja' nosi snažan naglasak. Značenje: Isus osobno preuzima jamstvo za uskrsnuće svakog pojedinog vjernika, objavljujući time svoju božansku moć nad životom i smrću u posljednji dan.
Ovaj stih (Ivan 6,40) predstavlja sažetak Isusove poruke o spasenju i otkriva samu srž Očeva plana. Spasenje nije prikazano kao plod ljudskog napora ili zasluga, već izravno proizlazi iz Božje volje koja ljudima nudi rješenje kroz osobu Isusa Krista. Čovjekov se odgovor sastoji od dva nerazdvojna elementa izražena trajnim glagolskim oblicima: 'gledanja' (što podrazumijeva duhovno prepoznavanje i prihvaćanje Isusa) te 'vjerovanja' (što označava aktivno, osobno pouzdanje i cjeloživotno predanje Kristu).
Ono što stih čini teološki izuzetno bogatim jest Isusova sinteza 'ostvarene eshatologije' i buduće nade. Vjernik već u ovom trenutku posjeduje 'život vječni', odnosno participira u Božjoj kvaliteti života. Ipak, to spasenje nije svedeno samo na duhovnu dimenziju u sadašnjosti, nego doživljava svoj vrhunac u budućem, tjelesnom uskrsnuću 'u posljednji dan'. Jamac tog konačnog dovršetka jest sam Krist, što je snažno naglašeno Njegovim isticanjem vlastitog, božanskog autoriteta nad životom i smrću.