Isus dakle, spoznavši da namjeravaju doći i pograbiti Ga da Ga učine kraljem, povuče se opet u goru On sam.
Isus dakle, spoznavši da namjeravaju doći i pograbiti Ga da Ga učine kraljem, povuče se opet u goru On sam.
Kada pak nasta večer, siđoše Njegovi učenici na more,
i ušavši u lađu, iđahu onkraj mora u Kafarnaum. I već bijaše nastala tama, i još ne bijaše došao k njima Isus,
a more se podizaše jer je puhao velik vjetar.
Izveslavši dakle oko dvadeset pet ili trideset stadija, gledaju Isusa kako hoda po moru i približava se lađi, i prestrašiše se.
i ušavši u lađu, iđahu onkraj mora u Kafarnaum. I već bijaše nastala tama, i još ne bijaše došao k njima Isus,
I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.
καὶ ἐμβάντες εἰς τὸ πλοῖον ἤρχοντο πέραν τῆς θαλάσσης εἰς Καφαρναούμ. καὶ σκοτία ἤδη ἐγεγόνει, καὶ οὔπω ἐληλύθει πρὸς αὐτοὺς ὁ Ἰησοῦς,
kai embantes eis to ploion ērchonto peran tēs thalassēs eis Kapharnaoum kai skotia ēdē egegonei kai oupō elēluthei pros autous ho Iēsous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ušavši u lađu iđahu onkraj mora u Kafarnaum. I tama već bijaše nastala, i još ne bijaše došao k njima Isus,"
1. ušavši Izvornik: ἐμβάντες [embantes] Gramatika: Aktivni particip aorista u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja je prethodila radnji glavnog glagola: učenici su prvo ušli u lađu, a zatim krenuli. Značenje: Pokazuje poslušnost i inicijativu učenika koji započinju putovanje iako učitelj fizički još nije s njima u lađi.
2. lađu Izvornik: πλοῖον [ploion] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda bez određenog člana. Nedostatak člana označava 'neku lađu' ili 'lađu' općenito, ne nužno onu već poznatu. Značenje: U ranoj kršćanskoj simbolici lađa često predstavlja Crkvu i zajednicu učenika koja plovi kroz nemirno more svijeta prema svome odredištu.
3. iđahu Izvornik: ἤρχοντο [ērchonto] Gramatika: Glagol u imperfektu, 3. lice množine medija/pasiva (deponentni glagol). Imperfekt prikazuje radnju u tijeku, postupno kretanje preko vode koje još nije dovršeno. Značenje: Naglašava proces putovanja i prijelaza na drugu obalu, čime se otvara prostor za nadolazeću kušnju na pučini.
4. tama Izvornik: σκοτία [skotia] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda. Služi kao subjekt u rečenici. Značenje: Kod Ivana tama nikad nije samo meteorološki ili kronološki podatak, nego duhovna slika odsutnosti Svjetla svijeta, odnosno stanja nesigurnosti i odvojenosti od Isusa.
5. bijaše nastala Izvornik: ἐγεγόνει [egegonei] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu aktiva, 3. lice jednine. Izražava stanje u prošlosti koje je nastalo kao posljedica prethodno dovršene radnje: mrak se već bio potpuno spustio. Značenje: Naglašava potpunost i težinu mraka koji je obavio učenike u trenutku dok su bili sami na moru.
6. još ne bijaše došao Izvornik: οὔπω ἐληλύθει [oupō elēluthei] Gramatika: Prilog 'još ne' uz glagol u pluskvamperfektu aktiva, 3. lice jednine. Označava da se do tog trenutka u prošlosti očekivani dolazak još nije bio ostvario. Značenje: Izražava napetost iščekivanja zajednice koja se osjeća napušteno u tami, ali prilog 'još ne' (oupō) ujedno nosi skriveno obećanje da će On ipak doći. Imena: - Kafarnaum [Καφαρναούμ (heb. כְּפַר נַחוּם Kefar Nahum) / Kapharnaoum] (grad) Znači: Nahumovo selo (ili: selo utjehe) Tvorba: Složeno od hebrejske riječi 'kefar' (selo) i osobnog imena 'Nahum' (koje dolazi od korijena nhm i znači 'utješen' ili 'utjeha').
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 6,17) ne prenosi samo puku povijesnu činjenicu o noćnom putovanju učenika preko Galilejskog jezera, već je duboko prožet snažnom teološkom simbolikom karakterističnom za Ivanovo evanđelje. Fizička tama koja silovito okružuje učenike usred mora predstavlja duhovno stanje straha, životne neizvjesnosti i kušnje.
Njihova teška situacija i tjeskoba nisu uzrokovani samo prirodnim uvjetima noći i mora, nego primarno činjenicom da 'Isus još ne bijaše došao k njima'. Kontrast između guste tame koja je već nastala i Isusove odsutnosti služi kao savršena priprava za veliko očitovanje njegove božanske prisutnosti. Stih nas podsjeća da najveći mrak u ljudskom životu ne dolazi od vanjskih okolnosti, već od trenutaka kada prolazimo kroz oluje, a Krist, istinsko Svjetlo svijeta, još nije prepoznat u našoj lađi.