Kada pak nasta večer, siđoše Njegovi učenici na more,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kada pak nasta večer, siđoše Njegovi učenici na more,
i ušavši u lađu, iđahu onkraj mora u Kafarnaum. I već bijaše nastala tama, i još ne bijaše došao k njima Isus,
a more se podizaše jer je puhao velik vjetar.
Izveslavši dakle oko dvadeset pet ili trideset stadija, gledaju Isusa kako hoda po moru i približava se lađi, i prestrašiše se.
A On im govori: "Ja jesam, ne bojte se."
a more se podizaše jer je puhao velik vjetar.
A more se podizaše od velikoga vjetra.
ἥ τε θάλασσα ἀνέμου μεγάλου πνέοντος διεγείρετο.
hē te thalassa anemou megalou pneontos diegeireto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A more vjetra velikog pušućeg podizaše se."
1. A Izvornik: τε [te] Gramatika: Enklitički veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici, iza određenog člana. Povezuje ovu rečenicu s prethodnom puno tješnje nego obični veznik 'i' (kai), uvodeći novu okolnost koja proizlazi iz istog prizora. Značenje: Spaja vanjsku tamu s podizanjem oluje u jedinstvenu sliku rastuće pogibelji.
2. vjetra velikog pušućeg Izvornik: ἀνέμου μεγάλου πνέοντος [anemou megalou pneontos] Gramatika: Genitiv apsolutni: imenica, pridjev i aktivni particip prezenta u genitivu jednine muškog roda. To je samostalna gramatička konstrukcija koja opisuje uzrok i popratnu okolnost glavne radnje (dok je puhao velik vjetar / zbog puhanja velikog vjetra). Značenje: Slikovito dočarava silinu prirodnih stihija nad kojima čovjek nema nikakvu vlast, naglašavajući bespomoćnost učenika.
3. podizaše se Izvornik: διεγείρετο [diegeireto] Gramatika: Glagol u imperfektu pasiva (ili medija), 3. lice jednine. Složeni glagol s prijedlogom 'dia-' (kroz, potpuno) i osnovom 'egeirō' (buditi, podizati) u nesvršenom prošlom vremenu prikazuje kako se more postupno sve više uzburkavalo i dizalo. Značenje: U biblijskoj kozmologiji uzburkano more simbol je kaosa, smrti i demonskih sila kojima samo Bog Stvoritelj može zapovjediti.
Ovaj stih (Ivan 6:18) iznimno živo i slikovito prikazuje eskalaciju opasnosti u kojoj su se našli Isusovi učenici usred Galilejskog mora. Upotreba genitiva apsolutnog za vjetar i imperfekta za more majstorski i gramatički dočarava neprekidnu, rastuću snagu oluje i kaotične prirode. Napetost raste dok tekst opisuje kako se vodena masa nezaustavljivo i prijeteće podiže uslijed snažnog puhanja vjetra.
Teološki gledano, uzburkano more i silovit vjetar predstavljaju mračne sile kaosa, bezdana i teških životnih iskušenja koje prijete progutati slabe ljude onda kada se čini da su u mraku prepušteni sami sebi. Ovaj dramatični, prijeteći prizor služi kao savršena kulisa za nadolazeću kristofaniju – Isusov čudesni dolazak hodanjem po vodi. Tim činom On demonstrira svoju apsolutnu božansku suverenost i vlast nad samim kaosom i prirodnim elementima, donoseći mir i spasenje u samo središte oluje.