Sakupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih kruhova koji preostadoše iza onih koji su blagovali.
Sakupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih kruhova koji preostadoše iza onih koji su blagovali.
Ljudi dakle, vidjevši znak koji učini, govorahu: "Ovaj je uistinu Prorok koji dolazi na svijet."
Isus dakle, spoznavši da namjeravaju doći i pograbiti Ga da Ga učine kraljem, povuče se opet u goru On sam.
Kada pak nasta večer, siđoše Njegovi učenici na more,
i ušavši u lađu, iđahu onkraj mora u Kafarnaum. I već bijaše nastala tama, i još ne bijaše došao k njima Isus,
Isus dakle, spoznavši da namjeravaju doći i pograbiti Ga da Ga učine kraljem, povuče se opet u goru On sam.
A kad razumije Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.
Ἰησοῦς οὖν γνοὺς ὅτι μέλλουσιν ἔρχεσθαι καὶ ἁρπάζειν αὐτὸν ἵνα ποιήσωσιν αὐτὸν βασιλέα ἀνεχώρησεν πάλιν εἰς τὸ ὄρος αὐτὸς μόνος.¶
Iēsous oun gnous hoti mellousin erchesthai kai harpazein auton ina poiēsōsin auton basilea anechōrēsen palin eis to oros autos monos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Isus dakle spoznavši da namjeravaju dolaziti i grabiti njega da učine kraljem povuče se opet u tu goru on sam."
1. spoznavši Izvornik: γνοὺς [gnous] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Izražava uzrok i prethodnu radnju u odnosu na glavni glagol 'povuče se'. Značenje: Odnosi se na Isusovo neposredno, nutarnje znanje kojim prodire u namjere ljudskih srdaca prije nego što se one uopće izgovore ili provedu u djelo.
2. namjeravaju dolaziti i grabiti njega Izvornik: μέλλουσιν ἔρχεσθαι καὶ ἁρπάζειν αὐτὸν [mellousin erchesthai kai harpazein auton] Gramatika: Glagol 'mellō' u prezentu aktivnom (3. lice množine) s dva infinitiva prezenta ('dolaziti' i 'grabiti') tvori perifrastičnu konstrukciju koja označava neposrednu budućnost ili čvrstu namjeru ('upravo se spremaju'). Značenje: Glagol 'harpazō' znači silom zgrabiti, oteti ili ugrabiti. Mnoštvo ne želi slijediti Isusa po Božjoj volji, nego ga želi nasilno prisvojiti i iskoristiti njegovu čudotvornu moć za svoje političke i nacionalne ciljeve.
3. da učine kraljem Izvornik: ἵνα ποιήσωσιν βασιλέα [ina poiēsōsin basilea] Gramatika: Namjerna rečenica uvedena veznikom 'hina' (da) i glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice množine. Imenica 'kraljem' (basilea) je u akuzativu jednine bez člana, kao predikatni akuzativ. Značenje: Otkriva duboku ironiju: ljudi žele 'učiniti' kraljem onoga koji je već vječni Kralj. Njihova predodžba kraljevstva temelji se na kruhu i političkom oslobođenju od Rimljana, što Isus odlučno odbija jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
4. povuče se opet u tu goru Izvornik: ἀνεχώρησεν πάλιν εἰς τὸ ὄρος [anechōrēsen palin eis to oros] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, uz prilog 'opet' (palin) i prijedložni izraz s akuzativom smjera. Određeni član uz 'goru' (to oros) upućuje na već spomenutu goru iz 3. stiha ovog poglavlja. Značenje: Glagol 'anachōreō' znači ukloniti se, uzmaknuti pred opasnošću ili pritiskom. Isusovo povlačenje u goru (mjesto blizine s Bogom) odgovor je na kušnju lažnog, zemaljskog mesijanizma.
5. on sam Izvornik: αὐτὸς μόνος [autos monos] Gramatika: Osobna/intenzivna zamjenica i pridjev u nominativu jednine muškog roda. Spajanje ovih dviju riječi na samom kraju rečenice stvara snažan naglasak ('on osobno, posve sam'). Značenje: Za razliku od početka poglavlja gdje je na gori sjedio sa svojim učenicima (6,3), sada se odvaja čak i od njih kako bi u potpunoj osami pred Ocem očuvao čistoću svojega poslanja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik imena Jehošua (Yehoshua), složenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iznimno oštro prikazuje dramatičan sukob između ljudskih zabluda i božanske volje. Nakon iskustva čudesnog umnažanja kruhova, narod reagira isključivo materijalistički i politički – spremni su primijeniti silu kako bi Isusu nametnuli ulogu zemaljskog vladara i osloboditelja. Njihova namjera da ga 'otmu' (ἁρπάζειν) ogoljuje ljudsku tendenciju da Boga pokušamo iskoristiti za ostvarenje vlastitih, uskih i svjetovnih ambicija.
Isusov odgovor je duboko teološki znakovit. Njegovo potpuno i samotno povlačenje na goru nije čin straha ili pukog bijega, već suvereni čin odbacivanja lažnog, političkog mesijanstva i jeftine popularnosti bez križa. Isus ostaje beskompromisno vjeran svojoj pravoj misiji patničkog Sluge koju mu je Otac povjerio, jasno pokazujući da se istinsko Božje kraljevstvo ne uspostavlja ljudskom silom i revolucijama, već poslušnošću, poniznošću i služenjem.