A Isus, znajući u Sebi da Njegovi učenici mrmljaju o tome, reče im: "Ovo vas sablažnjava?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus, znajući u Sebi da Njegovi učenici mrmljaju o tome, reče im: "Ovo vas sablažnjava?
A što ako budete gledali Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje bijaše prije?
Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa; Riječi koje sam vam Ja govorio duh su i život su.
Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju." Jer znaše od početka Isus koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će Ga predati.
I govoraše: "Zbog ovoga sam vam rekao da nitko ne može doći k Meni ako mu nije dano od Oca."
Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa; Riječi koje sam vam Ja govorio duh su i život su.
Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.
τὸ πνεῦμά ἐστιν τὸ ζῳοποιοῦν, ἡ σὰρξ οὐκ ὠφελεῖ οὐδέν· τὰ ῥήματα ἃ ἐγὼ λελάληκα ὑμῖν πνεῦμά ἐστιν καὶ ζωή ἐστιν.
to pneuma estin to zōopoioun hē sarx ouk ōphelei ouden ta rhēmata ha egō lelalēka humin pneuma estin kai zōē estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Duh jest koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa; riječi koje ja sam govorio vama duh jest i život jest."
1. Duh jest koji oživljuje Izvornik: τὸ πνεῦμά ἐστιν τὸ ζῳοποιοῦν [to pneuma estin to zōopoioun] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda s članom, glagol 'biti' u prezentu te poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu srednjeg roda s određenim članom. Član uz particip označava isključivog vršitelja radnje ('upravo onaj koji oživljuje'). Značenje: Božji Duh je jedini izvor vječnoga, božanskog života. Samo Duh omogućuje čovjeku da shvati otajstvo Isusove osobe i primi dar života koji On daje.
2. tijelo ne koristi ništa Izvornik: ἡ σὰρξ οὐκ ὠφελεῖ οὐδέν [hē sarx ouk ōphelei ouden] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s članom, glagol u prezentu aktivnom (3. lice jednine) i dvostruka negacija u akuzativu jednine srednjeg roda. U grčkom jeziku dvostruka negacija iste vrste ne poništava, nego snažno pojačava nijekanje ('nimalo', 'apsolutno ništa'). Značenje: 'Tijelo' ovdje ne poništava vrijednost Isusove žrtve o kojoj je govorio u prethodnim stihovima, nego označava naravnu ljudsku sposobnost i zemaljski način razmišljanja odvojen od Duha. Ljudska narav sama po sebi ne može ni spoznati ni posredovati vječni život.
3. riječi koje ja sam govorio vama Izvornik: τὰ ῥήματα ἃ ἐγὼ λελάληκα ὑμῖν [ta rhēmata ha egō lelalēka humin] Gramatika: Imenica u nominativu množine srednjeg roda, odnosna zamjenica u akuzativu množine, naglašena osobna zamjenica 'ja' i glagol u perfektu aktivnom, 1. lice jednine. Perfekt označava izgovorene riječi koje ostaju trajno prisutne i djelotvorne u slušateljima. Značenje: Za razliku od općeg pojma za poruku, ova imenica označava konkretne izričaje koje je Isus upravo izgovorio u kafarnaumskoj sinagogi. Naglašeno 'ja' ističe puni božanski autoritet Njegove objave.
4. duh jest i život jest Izvornik: πνεῦμά ἐστιν καὶ ζωή ἐστιν [pneuma estin kai zōē estin] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine (srednjeg i ženskog roda) bez člana u službi imenskog predikata, svaka praćena glagolom 'biti' u 3. licu jednine. U grčkom jeziku subjekt u množini srednjeg roda ('riječi') redovito uzima glagol u jednini, a izostanak člana uz predikatne imenice ističe njihovu suštinu i narav. Značenje: Isusove riječi nisu tek puki zvukovi ili informacije o Bogu, nego su ispunjene Duhom i nose u sebi sam Božji život. Tko ih prima u vjeri, prima Duha koji oživljuje.
Ovaj stih (Iv 6,63) predstavlja vrhunac i ključ za razumijevanje Isusovog govora o kruhu života. Isus postavlja jasan kontrast između "Duha" (Božjeg djelovanja i milosti) i "tijela" (ograničene ljudske prirode). Ljudski um oslonjen isključivo na materijalno i naravno ne može shvatiti otajstvo vječnog života, jer spasenje ne proizlazi iz ljudskih sposobnosti, već ga isključivo Božji Duh stvara i daruje.
Nadalje, Isus izjednačava svoje izgovorene riječi (rhēmata) sa samim Duhom i životom (zōē). Njegov nauk nije samo skup filozofskih ideja ili moralnih propisa, već je živa božanska sila koja onima koji je s vjerom primaju prenosi samoga Duha. Zato se duhovna glad i žeđ mogu utažiti samo prihvaćanjem Njegovih riječi, koje posreduju i daruju istinski, vječni život.