Ovo reče u sinagogi poučavajući u Kafarnaumu.
Ovo reče u sinagogi poučavajući u Kafarnaumu.
Mnogi dakle od Njegovih učenika, čuvši to, rekoše: "Tvrd je ovaj govor; tko ga može slušati?"
A Isus, znajući u Sebi da Njegovi učenici mrmljaju o tome, reče im: "Ovo vas sablažnjava?
A što ako budete gledali Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje bijaše prije?
Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa; Riječi koje sam vam Ja govorio duh su i život su.
A Isus, znajući u Sebi da Njegovi učenici mrmljaju o tome, reče im: "Ovo vas sablažnjava?
A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: zar vas ovo sablažnjava?
Εἰδὼς δὲ ὁ Ἰησοῦς ἐν ἑαυτῷ ὅτι γογγύζουσιν περὶ τούτου οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ εἶπεν αὐτοῖς· τοῦτο ὑμᾶς σκανδαλίζει;
Eidōs de ho Iēsous en he'autō hoti gonguzousin peri toutou hoi mathētai autou eipen autois touto humas skandalizei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Znajući a Isus u sebi da mrmljaju o ovome učenici njegovi, reče im: Ovo vas sablažnjava?"
1. Znajući a ... u sebi Izvornik: Εἰδὼς δὲ ... ἐν ἑαυτῷ [Eidōs de ... en he'autō] Gramatika: Particip perfekta aktivnog s prezentnim značenjem u nominativu jednine muškog roda, praćen česticom prijelaza i povratnom zamjenicom u dativu. Izražava trajno unutarnje znanje koje prethodi i prati glavni glagol govorenja. Značenje: Označava izravnu, intuitivnu i nadnaravnu spoznaju. Isus ne treba vanjske obavijesti jer u samome sebi vidi i čuje nutarnje otpore i prigovore svojih učenika.
2. mrmljaju Izvornik: γογγύζουσιν [gonguzousin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Prezent naglašava radnju koja upravo traje dok ih Isus promatra. Značenje: Onomatopejski glagol koji označava prigušeno, nezadovoljno šaputanje i gunđanje. Izravno priziva mrmljanje Izraelaca u pustinji protiv Mojsija i Boga u času kušnje.
3. učenici njegovi Izvornik: οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ [hoi mathētai autou] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine. Značenje: Sada više ne mrmljaju vanjski protivnici, nego krug onih koji slijede Isusa. Njegova besjeda o blagovanju Njegova tijela i krvi postaje točka razlučivanja unutar same zajednice.
4. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Izražava konkretnu, jednokratnu i odlučnu govornu radnju. Značenje: Isus ne prešućuje prikriveno nezadovoljstvo učenika, nego ga svojom riječju iznosi na svjetlo i traži od njih suočavanje s vlastitim stavom.
5. Ovo vas sablažnjava? Izvornik: τοῦτο ὑμᾶς σκανδαλίζει; [touto humas skandalizei] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda na prvom mjestu radi naglaska, osobna zamjenica u akuzativu množine i glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine. Značenje: Glagol potječe od riječi za zapinjaču u zamci i označava kamen spoticanja koji navodi na pad. Pitanje pogađa srž problema: učenicima je neprihvatljiva tvrdnja da se vječni život prima kroz utjelovljenog i predanog Sina. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti).
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 6,61) predstavlja ključni trenutak u Isusovom govoru o 'Kruhu života'. Naglašava napetost između božanske objave i ljudskog nerazumijevanja. Isus svojim božanskim sveznanjem proniče u srca svojih učenika, razotkrivajući njihovo potajno mrmljanje koje odjekuje starozavjetnom nevjerom Izraela u pustinji. Njihov problem nije samo intelektualno nerazumijevanje, već dublji, duhovni otpor prema Isusovoj tvrdnji da je On pravi kruh koji je sišao s neba.
Isusovo pitanje 'Ovo vas sablažnjava?' služi kao duhovni test. Ono što bi trebalo biti izvor života, postaje 'kamen spoticanja' za one čija vizija ostaje isključivo tjelesna i zemaljska. Krist ne ublažava svoju poruku kako bi zadržao sljedbenike, već ih suočava s radikalnim zahtjevom vjere, pokazujući da istinsko učeništvo zahtijeva potpunu predaju Njegovoj riječi, čak i kada ona nadilazi ljudsku logiku.