Prepirahu se dakle Židovi među sobom govoreći: "Kako nam ovaj može dati Svoje tijelo jesti?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Prepirahu se dakle Židovi među sobom govoreći: "Kako nam ovaj može dati Svoje tijelo jesti?"
Reče im dakle Isus: "Amen, amen, govorim vam: ako ne jedete tijelo Sina Čovječjega i ne pijete Njegovu krv, nemate života u sebi.
Tko blaguje Moje tijelo i pije Moju krv, ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Jer tijelo je Moje istinska hrana i krv je Moja istinsko piće.
Tko blaguje Moje tijelo i pije Moju krv, u Meni ostaje i Ja u njemu.
Tko blaguje Moje tijelo i pije Moju krv, ima život vječni, i Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan:
ὁ τρώγων μου τὴν σάρκα καὶ πίνων μου τὸ αἷμα ἔχει ζωὴν αἰώνιον, κἀγὼ ἀναστήσω αὐτὸν τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ.
ho trōgōn mou tēn sarka kai pinōn mou to haima echei zōēn aiōnion kagō anastēsō auton tēa eschatē hēmera
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[Onaj] koji žvače moje [to] meso i pije moju [tu] krv ima život vječni, i ja uskrisit ću njega [u taj] posljednji dan."
1. Onaj koji žvače Izvornik: ὁ τρώγων [ho trōgōn] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Prezent označava trajnu, ponavljajuću radnju i trajno životno opredjeljenje, za razliku od aorista u prethodnom stihu. Značenje: Isus ovdje prelazi s uobičajenog glagola za jedenje ('esthiō' / 'phagein') na glagol 'trōgō', koji doslovno znači glasno žvakati, gristi ili hrskati. Tom svjesnom promjenom riječi isključuje svako svođenje svojih riječi na puku metaforu te naglašava zbiljski, sakramentalni realizam blagovanja.
2. i pije Izvornik: καὶ πίνων [kai pinōn] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda, povezan pod istim određenim članom s prethodnim participom. I ovdje prezent ističe trajnu praksu i neprekidno zajedništvo. Značenje: Trajno blagovanje i pijenje označavaju neprekinutu povezanost vjernika s Kristom, pri čemu se njegov život neprestano prima u vjeri i euharistijskom slavlju.
3. ima život vječni Izvornik: ἔχει ζωὴν αἰώνιον [echei zōēn aiōnion] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s objektom u akuzativu. Prezent 'ima' naglašava da vječni život počinje već sada, u sadašnjosti vjernikova života. Značenje: U Ivanovoj teologiji vječni život nije samo nagrada nakon smrti, nego sadašnja stvarnost u kojoj vjernik već na zemlji dioništvom u Kristu ulazi u zajedništvo Božjega života.
4. i ja uskrisit ću njega Izvornik: κἀγὼ ἀναστήσω αὐτὸν [kagō anastēsō auton] Gramatika: Kraza (spoj veznika 'kai' i naglašene osobne zamjenice 'egō') praćena glagolom u futuru indikativa aktiva, 1. lice jednine. Naglašena zamjenica snažno ističe samoga Isusa kao izvršitelja uskrsnuća. Značenje: Dok je vječni život već sadašnja posjedovana stvarnost u duhu, punina spasenja obuhvaća i cijeloga čovjeka u njegovoj tjelesnosti. Isus osobno jamči pobjedu nad fizičkom smrću onima koji su se hranili njegovim tijelom.
5. u posljednji dan Izvornik: τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ [tēa eschatē hēmera] Gramatika: Imenica i pridjev u dativu jednine ženskog roda s određenim članom, bez prijedloga, što je klasični dativ vremena koji odgovara na pitanje 'kada?'. Značenje: Izraz označava završetak povijesti i konačni Božji zahvat kada će se sadašnji skriveni vječni život očitovati u slavnom uskrsnuću tijela.
Ovaj stih (Iv 6,54) predstavlja vrhunac Isusovog govora o Kruhu života i nosi duboko euharistijsko značenje. Korištenjem šokantno doslovnih pojmova poput 'žvakanja mesa' (trōgō) i 'pijenja krvi', Isus namjerno ruši isključivo duhovna i metaforička shvaćanja, pozivajući vjernike na radikalno, stvarno sjedinjenje sa Njegovom žrtvom na križu.
Poruka stiha jasno povezuje sadašnju stvarnost spasenja s budućom nadom. Euharistijsko blagovanje donosi vječni život kao trenutni posjed vjernika (sadašnjost), ali istovremeno jamči i tjelesno uskrsnuće na kraju vremena (budućnost). Time Isus potvrđuje da je On, u svojoj utjelovljenoj i žrtvovanoj stvarnosti, konačni izvor života koji u potpunosti pobjeđuje smrt.