Rekoše Mu dakle: "Gospodine, svagda nam daj taj kruh."
Rekoše Mu dakle: "Gospodine, svagda nam daj taj kruh."
Reče im Isus: "Ja sam kruh života; onaj koji dolazi k Meni nipošto neće ogladnjeti, i onaj koji vjeruje u Mene nipošto neće nikada ožednjeti.
Nego rekoh vam da Me i vidjeste, a ne vjerujete.
Sve što Mi daje Otac doći će k Meni, i onoga koji dolazi k Meni nipošto neću izbaciti van,
jer sam sišao s Neba ne da činim Volju Svoju, nego Volju Onoga koji Me posla.
Nego rekoh vam da Me i vidjeste, a ne vjerujete.
Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.
ἀλλ᾽ εἶπον ὑμῖν ὅτι καὶ ἑωράκατέ με καὶ οὐ πιστεύετε.
all᾽ eipon humin hoti kai he'ōrakate me kai ou pisteuete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nego rekoh vama da i vidjeli ste me i ne vjerujete."
1. Nego rekoh vama Izvornik: ἀλλ᾽ εἶπον ὑμῖν [all' eipon hymin] Gramatika: Snažni suprotni veznik s elizijom vokala praćen glagolom u aoristu aktivnom, 1. lice jednine, i zamjenicom u dativu množine. Značenje: Stvara oštar kontrast između slavnog obećanja iz prethodnog stiha i tragične stvarnosti slušatelja, podsjećajući ih na prijekor već izrečen u 26. stihu.
2. i vidjeli ste me Izvornik: καὶ ἑωράκατέ με [kai heōrakate me] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, 2. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu; perfekt označava prošlu radnju čiji rezultat i odgovornost traju u sadašnjosti. Značenje: Imali su povlasticu neposredno gledati utjelovljenog Sina Božjega i Njegova znamenja, što njihovu nevjeru čini još težom.
3. i ne vjerujete Izvornik: καὶ οὐ πιστεύετε [kai ou pisteuete] Gramatika: Veznik u adverzativnoj funkciji ('a ipak' u korelaciji s prethodnim veznikom 'i'), praćen niječnom česticom i glagolom u prezentu aktivnom, 2. lice množine. Značenje: Otkriva temeljni paradoks Ivanova evanđelja: usprkos popularnom uvjerenju da je 'vidjeti jednako vjerovati' (usp. stih 30), fizičko gledanje bez otvorenosti srca ne rađa spasonosnu vjeru.
Ovaj stih (Ivan 6:36) bolno sažima duboki duhovni paradoks i tragediju dijela Isusovih suvremenika: izravno, empirijsko i fizičko gledanje utjelovljenog Sina Božjega ne rezultira automatski rađanjem spasonosne vjere. Ljudi su osobno svjedočili umnažanju kruha i vidjeli su Isusa vlastitim očima, ali su ostali privezani isključivo uz materijalno razumijevanje svijeta, potpuno promašivši prepoznati i prihvatiti duhovnu stvarnost osobe s kojom stoje licem u lice.
Teološki gledano, ovaj redak jasno demantira pretpostavku da bi veći broj čuda ili neposredni vizualni dokazi sami po sebi otklonili ljudsku nevjeru. Vidjeti čudo ne znači nužno i predati se Čudotvorcu. Prava vjera zahtijeva dublje, unutarnje otvaranje srca i Božje prosvjetljenje. Isus ovom izjavom s tugom, ali i nepokolebljivim autoritetom, dijagnosticira sljepoću mnoštva, ostavljajući čitatelju trajno upozorenje da vanjska blizina s Bogom ne garantira i nutarnje spasenje.