Rekoše Mu dakle: "Što da činimo da bismo radili djela Božja?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Rekoše Mu dakle: "Što da činimo da bismo radili djela Božja?"
Odgovori Isus i reče im: "Ovo je djelo Božje: da vjerujete u Onoga koga On posla."
Rekoše Mu dakle: "Koji dakle znak Ti činiš da vidimo i povjerujemo Ti? Što radiš?
Očevi naši pojedoše manu u pustinji, kao što je napisano: 'Kruh s Neba dade im jesti.'"
Reče im dakle Isus: "Amen, amen, govorim vam: ne dade vam Mojsije kruh s Neba, nego Otac Moj daje vam kruh s Neba, onaj istinski.
Rekoše Mu dakle: "Koji dakle znak Ti činiš da vidimo i povjerujemo Ti? Što radiš?
A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?
Εἶπον οὖν αὐτῷ· τί οὖν ποιεῖς σὺ σημεῖον ἵνα ἴδωμεν καὶ πιστεύσωμέν σοι; τί ἐργάζῃ;
Eipon oun autō ti oun poieis su sēmeion ina idōmen kai pisteusōmen soi ti ergazē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekoše dakle njemu: koji dakle činiš ti znak da vidimo i povjerujemo tebi? Što radiš?"
1. činiš ti Izvornik: ποιεῖς σὺ [poieis su] Gramatika: Glagol u indikativu prezenta aktivnog, 2. lice jednine, uz izričito navedenu osobnu zamjenicu u nominativu. Budući da grčki glagolski nastavak već sadrži lice, dodavanje zamjenice 'ti' stvara snažnu naglašenost i kontrast. Značenje: Mnoštvo izazivački postavlja Isusa nasuprot velikim autoritetima prošlosti (poput Mojsija u idućem stihu), tražeći da dokaže čime to baš On zaslužuje takvu vjeru.
2. znak Izvornik: σημεῖον [sēmeion] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine bez člana, povezana s upitnom zamjenicom 'koji/kakav'. Značenje: Premda su prethodnog dana doživjeli čudo umnažanja kruha, oni ga nisu prepoznali kao mesijanski 'znak' koji otkriva Isusov božanski identitet, nego traže spektakularniji dokaz.
3. da vidimo i povjerujemo tebi Izvornik: ἵνα ἴδωμεν καὶ πιστεύσωμέν σοι [ina idōmen kai pisteusōmen soi] Gramatika: Veznik namjere praćen dvama glagolima u konjunktivu aorista aktivnog, 1. lice množine, te osobnom zamjenicom u dativu jednine. Za razliku od prethodnog stiha gdje je Isus tražio 'vjerovati u' (s prijedlogom i akuzativom), mnoštvo ovdje koristi obični dativ ('povjerovati tebi'), a aorist označava jednokratni čin. Značenje: Njihova logika izokreće redoslijed vjere ('najprije vidjeti, pa tek onda povjerovati'), a gradnjom s dativom svode vjeru na puko prihvaćanje nečije tvrdnje nakon pruženog dokaza, umjesto osobnog predanja koje je Isus zatražio.
4. Što radiš? Izvornik: τί ἐργάζῃ [ti ergazē] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda i deponentni glagol u indikativu prezenta srednjeg/pasivnog oblika, 2. lice jednine, iz istog korijena kao i imenica 'djelo' iz prethodnog stiha. Značenje: Ovim pitanjem mnoštvo izravno vraća lopticu Isusu: ako On od njih traži 'djelo Božje' (vjeru u Njega), koje konkretno mesijansko djelo On sam izvodi kao jamstvo?
Ovaj stih (Ivan 6:30) zorno prikazuje duboku napetost i nerazumijevanje između Isusa i mnoštva koje ga slijedi nakon čudesnog umnažanja kruha. Iako su neposredno prije toga doživjeli veličanstven znak Božje providnosti, njihova duhovna sljepoća sprječava ih da shvate njegovo pravo, duhovno značenje. Umjesto toga, oni Isusa izazivaju tražeći novi, po mogućnosti još spektakularniji znak na zahtjev, usporediv s manom koju je Mojsije dao u pustinji, kako bi uopće povjerovali u Njegove riječi.
Takav zahtjev razotkriva temeljno pogrešan koncept vjere prisutan kod mnoštva. Vjera se ovdje tretira kao transakcija koja strogo ovisi o stalnim empirijskim dokazima ('da vidimo i povjerujemo'), a ne kao odnos bezuvjetnog povjerenja prema Bogu i prihvaćanja Isusove osobe. Kroz ovaj redak evanđelist izvanredno prikazuje ljudsku sklonost traženju senzacije umjesto prepoznavanja Onoga koji je sam po sebi najveći i konačni Znak Božje prisutnosti.