Ivan 6,32 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Reče dakle njima [taj] Isus: amen amen govorim vama: ne Mojsije dade vama [taj] kruh iz [toga] neba, nego [taj] Otac moj daje vama [taj] kruh iz [toga] neba [taj] istinski."

1. amen amen govorim vama Izvornik: ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν [amēn amēn legō humin] Gramatika: Dvostruki hebrejski prilog čvrstoće i istinitosti (od korijena koji znači biti čvrst, pouzdan), praćen glagolom u indikativu prezenta aktivnog, 1. lice jednine, i zamjenicom u dativu množine. Značenje: Udvojeno 'amen' na početku rečenice svojstveno je isključivo Isusu u Ivanovu evanđelju; dok su proroci govorili u ime Božje, Isus govori iz vlastitog božanskog autoriteta kao izvor istine.

2. ne Mojsije dade vama Izvornik: οὐ Μωϋσῆς δέδωκεν ὑμῖν [ou Mōusēs dedōken humin] Gramatika: Negacija uz vlastito ime i glagol u indikativu perfekta aktivnog, 3. lice jednine (u doslovnom prijevodu 'dade' / 'dao je'). Za razliku od aorista u prethodnom stihu, perfekt stavlja naglasak na trajni dar i njegovu prisutnu vrijednost. Značenje: Isus dvostruko ispravlja sugovornike: prvo, darovatelj mane u pustinji uopće nije bio Mojsije nego Bog; drugo, mana nije bila onaj trajni, konačni nebeski kruh.

3. nego [taj] Otac moj daje vama Izvornik: ἀλλ᾽ ὁ πατήρ μου δίδωσιν ὑμῖν [all᾽ ho patēr mou didōsin humin] Gramatika: Snažni suprotni veznik ('nego'), subjekt u nominativu s posvojnom zamjenicom u genitivu, te glagol u indikativu prezenta aktivnog, 3. lice jednine. Prijelaz s perfekta ('dao je') na prezent ('daje') ključan je za razumijevanje rečenice. Značenje: Pravi dar s neba nije tek uspomena iz prošlosti Izlaska, nego sadašnja, živa stvarnost koju Otac upravo sada daje po svome Sinu.

4. [taj] kruh iz [toga] neba [taj] istinski Izvornik: τὸν ἄρτον ἐκ τοῦ οὐρανοῦ τὸν ἀληθινόν [ton arton ek tou ouranou ton alēthinon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine s određenim članom, nakon koje na kraju rečenice stoji pridjev s ponovljenim određenim članom. Taj naknadni položaj pridjeva s vlastitim članom u grčkome daje izniman naglasak samom pridjevu. Značenje: Pridjev ne označava istinito nasuprot lažnome (jer je i mana bila stvarna), nego izvorno, konačno i zbiljsko nasuprot predsliki i sjeni: mana je bila samo prolazna slika, a Isus je sama nebeska stvarnost. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti).

- Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה) / Mōusēs (Mosheh)] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) / Sin (rođen) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Moše; jezično vjerojatno potječe od egipatskog korijena 'ms' (roditi se, sin), a u hebrejskom je povezano s glagolom 'maša' (izvući, izvaditi). Tekst objašnjava: U Izl 2,10 faraonova kći daje mu to ime govoreći: 'Jer sam ga iz vode izvukla.'

Ovaj stih (Ivan 6:32) predstavlja ključnu teološku ispravku kojom Isus dekonstruira židovska očekivanja. Ljudi su se oslanjali na tradiciju i Mojsija kao posrednika koji je osigurao manu u pustinji, tražeći od Isusa jednak materijalni znak. Isus ispravlja njihov pogled u dva smjera: prvo, izvor mane nije bio Mojsije nego Bog Otac; drugo, ta povijesna mana bila je samo predslika 'istinitog kruha'.

Koristeći oštar kontrast između prošlog vremena ('dao je') i sadašnjeg ('daje'), Isus usmjerava njihovu pozornost s prošlosti na sadašnjost. On objavljuje da Bog, upravo sada, nudi savršenu, eshatološku duhovnu hranu. 'Istiniti kruh s neba' prestaje biti materijalna tvar koja privremeno utažuje fizičku glad, već postaje sama osoba Krista – onaj koji autentično i trajno donosi vječni život čovječanstvu.