i mi smo povjerovali i spoznali da si Ti Svetac Božji."
i mi smo povjerovali i spoznali da si Ti Svetac Božji."
Odgovori im Isus: "Ne izabrah li Ja vas Dvanaestoricu? A jedan od vas je đavao."
Govoraše pak o Judi Šimuna Iškariotskoga; jer on Ga namjeravaše predati, jedan od Dvanaestorice.
Govoraše pak o Judi Šimuna Iškariotskoga; jer on Ga namjeravaše predati, jedan od Dvanaestorice.
A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.
ἔλεγεν δὲ τὸν Ἰούδαν Σίμωνος Ἰσκαριώτου· οὗτος γὰρ ἔμελλεν παραδιδόναι αὐτὸν εἷς ὢν ἐκ τῶν δώδεκα.¶
elegen de ton Ioudan Simōnos Iskariōtou houtos gar emellen paradidonai auton heis ōn ek tōn dōdeka
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govoraše pak onoga Judu Šimuna Iškariotskoga; ovaj jer namjeravaše izručivati njega, jedan od onih Dvanaestorice."
1. Govoraše pak Izvornik: ἔλεγεν δὲ [elegen de] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, praćen veznikom 'de' koji uvodi objašnjavajuću napomenu pripovjedača. Konstrukcija glagola 'govoriti' s izravnim objektom u akuzativu ('govoraše Judu') klasični je grčki idiom u značenju 'misliti na nekoga' ili 'smjerati na nekoga'. Značenje: Evanđelist naknadnim komentarom tumači čitatelju skriveni smisao Isusovih riječi koje ostalim učenicima u tom trenutku još nisu bile jasne.
2. Šimuna Iškariotskoga Izvornik: Σίμωνος Ἰσκαριώτου [Simōnos Iskariōtou] Gramatika: Vlastite imenice u genitivu jednine muškog roda. Genitiv uz osobno ime u grčkome bez izričito navedene riječi 'sin' redovito označava patronimik (pripadnost ocu). Značenje: Preciznim navođenjem očeva imena i podrijetla pripovjedač nedvojbeno identificira izdajnika i jasno ga razlikuje od ostalih imenjaka među učenicima, poput Jude Tadeja.
3. ovaj jer Izvornik: οὗτος γὰρ [houtos gar] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz uzročni veznik 'gar' (jer) na drugom mjestu u rečenici. Značenje: Objašnjava razlog zbog kojega ga je Isus nazvao 'đavlom': Judina izdaja nije slučajan posrtaj, nego uloga u kojoj se on već počinje utvrđivati.
4. namjeravaše Izvornik: ἔμελλεν [emellen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. S infinitivom izražava radnju koja se u budućnosti neminovno ima dogoditi, bilo po unutarnjoj namjeri subjekta bilo po Božjem predznanju. Značenje: Imperfekt pokazuje da je klica izdaje u Judi već tada bila prisutna i da je Isus od samog početka znao tko je onaj koji će ga izdati.
5. izručivati Izvornik: παραδιδόναι [paradidonai] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, infinitiv. Prezentska osnova infinitiva stavlja naglasak na sam proces i trajno usmjerenje prema činu predaje. Značenje: Glagol doslovno znači 'predati u ruke' ili 'izručiti' i u evanđeljima postaje tehnički izraz za Judinu izdaju kojom Isusa predaje vlastima u smrt.
6. jedan od onih Dvanaestorice Izvornik: εἷς ἐκ τῶν δώδεκα [heis ek tōn dōdeka] Gramatika: Broj u nominativu jednine muškog roda s prijedložnim izrazom ('ek' + genitiv množine s članom). Stoji na samom kraju rečenice kao snažna apozicija subjektu 'ovaj'. Značenje: Završni naglasak podcrtava sav paradoks i tragediju izdaje: onaj tko predaje Isusa nije vanjski neprijatelj, nego netko iz najužeg kruga njegovih izabranika. Imena: - Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה Yehudah) / Ioudas] (osoba) Znači: Slavljen, onaj koji zahvaljuje Bogu Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jehuda, izvedenog iz glagolskog korijena 'jadah' koji znači slaviti, hvaliti ili zahvaljivati (usp. Post 29,35).
- Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן Shim'on) / Simōn] (osoba) Znači: On je čuo, uslišanje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Šim'on, izvedenog od glagolskog korijena 'šama' (čuti, poslušati, uslišati).
- Iškariotski [Ἰσκαριώτης (heb. אִישׁ־קְרִיּוֹת Ish-Qeriyyot) / Iskariōtēs] (ostalo) Znači: Čovjek iz Kerijota Tvorba: Nadimak po podrijetlu koji se najvjerojatnije izvodi iz hebrejskog izraza 'iš' (čovjek) i 'Kerijot' (ime grada u Judeji), što označava čovjeka rodom iz Kerijota; ovdje se u genitivu odnosi na Judina oca Šimuna.U polju 'hrv_tekst' stoji pridjevni oblik u genitivu 'Iškariotskoga', iz kojeg je ovdje izveden nominativ 'Iškariotski'.
Ovaj stih (koji nalazimo u Ivanu 6,71) služi kao evanđelistovo retrospektivno tumačenje Isusove potresne izjave u kojoj jednog od učenika naziva 'đavlom'. Jasnim imenovanjem Jude Iskariotskoga, pisac čitateljima ukazuje na to da Isus nije bio iznenađen kasnijom izdajom niti uhvaćen u zamku tuđe zlobe, već je posjedovao apsolutno božansko predznanje. Krist zadržava suverenitet nad svojom sudbinom i nad zbivanjima koja će dovesti do Njegove muke.
Dodatak 'jedan od dvanaest' predstavlja trajnu opomenu kroz cijelu crkvenu povijest. On svjedoči da najveća moguća duhovna privilegija – biti uz samog utjelovljenog Boga, slušati ga i svjedočiti Njegovim čudima – ne jamči automatski spasenje ukoliko srce ostane otvrdnuto. Juda ostaje tragičan primjer čovjeka koji je bio najbliže Svjetlu, a na kraju se predao potpunoj tami.